Scena
Renata Naletilić “Tragom prošlosti”
|
Tragom prošlosti
Slike prošlosti
davne…
Nedavne.
Čovjek:
nagon
potrebe
emocije,
evolucija.
Razum – povjeren,
ostvaren ili pronevjeren.
Spoznaje za dobrobit?
Kušnje – oblik različit.
Ispiti?
Padalo se puno puta,
čovjek luta, traži…
Izazov
meni, tebi,
nama, vama,
njima – svima.
Od početka nagovor,
ljubomora, nasilje…
Trnovit put otkrića.
Živote posvetila bića
saznanjima ljudskom rodu.
Drugi pak krili,
izokrenuli, iskoristili
i potomke obučili.
Stoljeće
za stoljećem,
čovjek
još uvijek nijem.
S darom
govora šutimo.
Razumom
ne razumijemo.
Jesu li
nasilje, ratovi,
ruševine, neimaština,
podjele, obmane,
sebičnost, ljubomora
i neznanje
mogli izdobriti…
Povijest kao učiteljica života
nekad uzor,
a nekad sramota.
Vidimo li je dovoljno jasno
ili
čekamo da bude PREKASNO:
|
|
