Na današnji dan, 2024. godine, preminuo je Ivan Leutar, jedan od onih ljudi koji su Vukovar branili srcem i dušom. Čovjek koji je bez puno riječi davao sve što je imao i koji je ostao vjeran svojim principima do kraja.
U Vukovar je došao kao dragovoljac, među nepoznate ljude koji su vrlo brzo postali braća. Među ruševinama, pod granatama i u neizvjesnosti, ostao je prije svega čovjek, s osmijehom, prkosom i snagom koja je drugima davala nadu. Šala i zajedništvo bili su njegov način borbe protiv straha i beznađa.
Nikada nije tražio priznanja niti se borio za slavu. Vodili su ga isključivo principi, oni isti koji su ga tjerali da ostane kad je bilo najteže. Kako je i sam rekao:
„Nisam se ja borio za odlikovanja, nego za svoje principe.“
U toj rečenici stane cijeli jedan život. Čist. Pošten. Težak. Herojski.
Takvi ljudi ne odlaze zauvijek. Ostaju u sjećanjima, u slobodi koju danas živimo i u tišini grada koji su branili.