Ekologija

Na zahtijev pojedinih Klišana, nakon dugo vremena objavljujem ponovo moju pjesmu “Kroz Klišansku panoramu”

KROZ KLIŠANSKU PANORAMU
Preko mosta u Ostrošcu, što ga drže tanke žice,
krenula sam uskom cestom, sve do Kostajnice,
krećem dalje, put me zove u Buturović Polje,
a iz njega dragi sine, krećem do Trusine.
Seonica selo malo, na tom putu ima,
iz njeg’ krećem na Žitače, onda Ljesovina,
Višnjevice, Budišnja ravan, sela što me tište
i vode me uskom stazom u selo Orlište.
Preko njega ja sam stigla u selo Jukiće,
pa krenula u daleko selo Slavkoviće,
Dobričevići me sada vode, pravac u Lukšije,
do Plavuza moj se korak umorio nije.
U mnogim sam ja selima toga dana bila,
Vratna Gora, pa Jasenik i Požetva mila,
Bare, Bušćak, dobro znana Solakova Kula
i obiđoh svako selo, za koje sam čula.
Neumorno vodi mene, svaka moja stopa
i svratih se na trenutak, do sela Prijeslopa,
iz tog sela krenula sam sve do Parsovića,
a od njega do Podhuma i do Gostovića.
Iz Goranskog Polja dalje, valja jugu ići,
na tom putu našlo mi se i selo Sultići,
u njemu mi objasniše naši ljudi dobri,
koji put me dalje vodi i do sela Obri.
Iz Obara žurim dalje, prate me oblaci,
ali ipak brzo stigoh u selo Nevizdraci,
prođoh Gradac, čini mi se sve u nekoj trci,
uspjela sam ja da dođem i do sela Vrci.
Na povratku idem dalje sve do Bukovice,
iz Gorana opet dođoh, ja do Kostajnice
i na kraju moga puta, nisam mogla proći,
Falanovo Brdo, ja posjetih, točno u pol noći.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 08. Studeni 2020.
– Dragi moj Klišanski puče, nemojte mi zamjeriti na netočnom zemljopisnom slijedu sela. Želja mi je bila navesti sva ta naša sela i zbog uklapanja stihova morala sam ići ovim slijedom i neka mi oproste svi oni čija sela  nisam navela u ovoj Klisanskoj panorami.

Exit mobile version