TIHI RAZGOVOR
Tiho razgovaram s dragim Bogom
toliko tiho da sama sebe ne čujem
nevidljivost misli odjenem nadom
i slušam otkucaje srca.
S Bogom razgovaram u samoći
uz blage treptaje mjesečine,
bez lomova i buke
Bog mi ispruži dlan
da na njega naslonim umore
zapletene misli i ubrzane otkucaje srca.
Gospode, krhka sam kao travka na vjetru, pomislim.
Osjetim Njegovu blizinu i blagost tišine.
U ovom gluhom svijetu punom buke
naslage vremena tope se u mekoći sunca,
a meni trnu prsti i listovi,
na trenutak poželim biti ona naivna,
vrckasta djevojčica
s cvjetnim vijenčićem oko čela
koja pogled i ruke pruža Nebu
i prije sna sklopljenih ruku
cvrkutavim glasom moli Anđele čuvaru.
Neka bude volja Tvoja!
Miljenka Koštro