Na štriku vijore
obrubljeni čipkom, bijeli lancuni,
snježna bjelina pokrila brijeg iznad sela,
prvi mladenački ples zime,
leprša mladenkina bijela vjenčanica,
znatiželjne dječje oči virkaju kroz prozore,
očarane bjelinom skoro će uživati na snijegu,
iz kuhinje mami miris topla mlijeka,
na ekranima buja varljiva bjelina luksuza,
a na bijelu zidu tiha bjelina Raspela.
Vrijeme je sanjarije,
bujanja mašte,
bijeli pamuk bijelo ruho plete,
a pjesnička duša oćuti glas tišine,
dok kroz prtinu žudi riječ, strepnja bijela papira,
podnijet će i koju kap boje
koja se nečujno prelila preko rubova duha,
a onda…poslije bijela sna maštati kako će
rano proljeće propjevati i probuditi prve ljubičice.
Priroda po svome nove krugove vrti, grije i hladi,
a pjesnička duša sazrijeva…(ne)hvata njezin ritam,
da (ne)bi na neka pitanja potražila suvisle odgovore.

Miljenka Koštro