Marina Vukoja “Vrućina udara u glavu, tristo stupnjeva vani, a meni košmar u glavi

Mnogi građani pa i ja ovih dana pretresamo temu o nesnošljivim vrućinama. Vruće jeste, temperatura se penje i do +43 stupnja. Jedan moj prijatelj kaže kako će drugi put kad pođe na plažu ponijeti motornu pilu i popilati sve boriće! Rekoh zašto živ bio? Nek’ se kupaj  u moru nisi došao spavati u hladu! A ima i te. Ako im se spava nek’ ostanu kući!

Dođe vikend odlučih se spakirati pa na more krenuti. Rekoh točno ću onako po uputama kako mi reče prijatelj. Kupaj se Marinče, malo prosuši i opet u more. Tako sve dok ne zađe sunce. Ponesoh dobru volju, vodu, ručnik i nešto sitnih para rekoh ako mi što zatreba da mogu kupiti.

Upalim auto, tamo skoro pred rezerva. Udarim koji put po onoj kontrol ploči ne bi li se kazaljka pomakla. Badava dlanove ugrija. Treba čuvati energiju! Hajde žao mi one pedesetice kao da čovjek zdrav zub se vadi. Ta znamo kako novac nije problem nikad ga i nemamo da bi bio! Navikli smo na ovakvu situaciju. Čupam pedeset maraka pa vraćam u novčanik gledam ima li što manje i pitam se mogu li riskirati? Ma nemoj ženo okoju ti je to. Sad za u inat uspi do vrha! Lagano izmolim krunicu i dođoh do granice, hvala Bogu prođoh bez ikakvih poteškoća.

Ugledah more. Super još malo i osvježenje. Ali ohladi se momentalno, ne treba mi more, kad ugledah koliko košta dnevni parking! Čuj 160 kuna, a lani bio 50 kuna! Što ću ne valja u tuđoj, zemlji riskirati plati što drugo.

Prija i ja lagano se spustismo do na plažu. Mjesta za ručnik bijahu u izobilju u podne zamisli možeš birati! Nikad se to prije nije dešavalo. Ne bi bila ja, a da ne pogriješim! Uze svoj ručnik i rekoh priji: sad ćemo mi ovdje staviti ručnike, a u kafić ćemo iznad popiti kavicu. Ma sve ko’ duša, ide planski. Ne treba se umarati ni hodati što bi se reklo sve pod ruku.

Tako dođe vrijeme i okupati se. Malo osvježiti. Uđem ja u vodu  malo plivam prsno, malo leđno, malo i butterfly! Iziđem iz vode na suncu da se posušim, legoh na ručnik, umorila se, a strah me i upale kakve ne daj Bože. ….

Odnekud se nekakav oblačak pojavi. Sjedoh i ruke stavih na koljena. Pogled uputih negdje u daljinu, a misli mi odlutaše i nađoh se ulozi kako sadim borove palme po plaži. Sve suprotno od onoga što je naznačio onaj moj prijatelj. Rekoh što je on pričao o pilanju borova, vidiš kako je lijepo biti u hladu! U podsvjesti znam kako netko leži s moje desne strane, ali tko ne opazih! Odjednom začu se neki glas iznad mene i to grub i nekako kao prijetnja mi djeluje. Ne obazirem se jer sam ispod palmi koje su narasle, na glavi mi šeširom sva preplanula pijem neki koktelčić, vjerojatno „blue lagoon“ ili crveni gin tonic! Glas sve bliže meni dopire. Prija me pogura onako jačim glasom: halooooo ova ti se obraća? Trzni se iziđoh iz svog svijeta i rekoh koja, tko me poznaje? Podigoh pogled prema nebu, skidoh naočale ugledah neku ženu. Nepoznata, nakostriješena? Što se sad desilo? Prstom mi prijeti i govori: Oto ne tvoe, oto mon muž. Oslobodi me Bože, kav muž, nemam muža glasno rekoh! Da ga imam sigurno bi ga netko i odveo, pola dana ne bih ni znala gdje mi je, jedino ako mi trebalo nešto prekopati po vrtu ili dignuti nešto teško zvala bih ga. Kad iza nje stvarno neki čovjek vuče ju za ruku i govori kao da se uspokoji. Ne razumijem, e svašta ti će na mene danas. Okrenuh se nemam ni koktela nisam pijana, malo se udari po koljenu boli, budna sam! Ne umišljam ista je! Osvijesti se nije šala. Ma čovjeka ne bi ni štapom dodirnuo. Bože mi oprosti! Nekakav svijetla tena, neuredan, malo šarene bradice pustio, par dlaka na glavi i to je to. Sama ti se mislim ma mogla sam ti ja takvih i kod nas po Hercegovini skupiti koliko hoćeš i još boljih! Da mi se skupljalo davno bi se ja udala. Rekoh: „hvala ti ženo tvoj tip nimalo nje lip, okani me se molim te!“ Pokupi stvari žena i okrenu se ljutito prema meni nabrajajući, a ja ono blago mahni, nasmijah se i rekoh „dobri den vam želim“! ……  Kaže prija da ju muž ne zaustavi kose bi ti počupala. A rekoh dobro prođoh. Maštu nisam mogla više vratiti, osta mi koktel na pola, palme nestale … u inat mogla do u kafić otići i stvarno jedan koktel naručiti bez obzira što vozim! Malo uživati u valovima, moru laganom povjetarcu i dobro odabrati gdje usmjeriti pogled! Prema ljudima ni slučajno!