Moji – AFORIZMI
Kuda po pravdu?
Životinje uhvatilo ludilo.
***
Postao je ideal ovog društva.
U velike vode je uplivao.
***
Okreću se ka nebu, Boga dozivaju.
A on se vešto sakrio.
***
Taman pomisliš sve je pod kontrolom.
Zakopano kamenje se otisnulo.
***
I nije da te ne razumijem.
Dosadilo im se po stoti put isto slušanje.
Ljiljana Skelić Vemić
(ožujak 2025.)
U SRCU MRZLO JE
Noćas su planinom
vetrovi duvali
u srcu mrzlo je.
Pogled kroz olujne pramenove
kilometrima merim,
uzdah svaki u tonu mi stane.
Pa krenem bosa noć da ne budim.
U kosmičkoj tami
dvije ruke i
sjaj oka dva da izbrojim.
Pokušaj stisak daljine da zagrlim…
U treptaj oka tvog da gledam.
Htela sam noć da obojim željama,
a vetrovi su duvali iz korijena planine.
U senkama noći bude hladno
i lišće mrzlo je.
Ljiljana Skelić Vemić
/ožujak 2020./