Jedan od najvećih sinova Hercegovine u povijesti.

2. ANTON TONY KIKAŠ
Bijakovići/Međugorje – Toronto

Jedan od najvećih sinova Hercegovine u povijesti.

Anton je rođen1941. g. u Bijakovićima – Međugorje, s prebivalištem u Torontu (Kanada), po struci: diplomirani inženjer geodezije (Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), građevinski poduzetnik, istaknuti hrvatski domoljub, humanist, umjetnik.
Oženjen suprugom Marikom Kikaš s kojom imaju dvoje djece (dva sina).
Svojom tehničkom stručnošću, liderskom vještinom i poslovnim sposobnostima, Anton Kikaš izabran je za člana odbora Građevinskoga inženjerskog programa na Sveučilištu Ryerson i Geodetskog programa na Koledžu ‘George Brown’ u Kanadi. Zbog osjećaja svoje građanske odgovornosti bio je uključen u saveznu, provincijalnu i općinsku politiku kako bi potaknuo pozitivne promjene.
Bio je član Olimpijskoga odbora u Torontu s kojim je na turneji po Europi promovirao kanadski grad za dobivanje Olimpijskih igara, a bio je i u Moskvi kao član kanadskog izaslanstva pri odluci o dodjeli Igara 2001. godine. Filantrop u svom srcu, Kikaš je pomogao prikupiti više od 300.000 dolara za Hrvatski franjevački kulturni i društveni centar u Norvalu, Ontario te još 300.000 dolara u jednoj večeri 1988. za izgradnju hrvatske crkve u Oakvilleu, kao i 50.000 dolara za hrvatski studentski centar na Sveučilištu York u Torontu.
Također je 1989. prikupio 250.000 dolara za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bio je domaćin gostovanja Hrvatskoga narodnog kazališta, promovirao pjesnike iz Hrvatske u Torontu i financirao publikacije mnogih knjiga. Teško je i navesti sve njegove brojne osobne donacije, pomoć za transformacijske inicijative i druge doprinose i aktivnosti.
The Ethnic Press i Vijeće za medije Kanade proglasilo je 1992. Antona Kikaša Čovjekom godine. Dobitnik je Dijamantne jubilarne medalje kraljice Elizabete II. i Konfederalne komemorativne medalje generalnoga guvernera Kanade za svoj doprinos Kanadi i zajednici.
Godine 2018. dobio je prestižnu Nagradu za ostavštinu od Transformation Institutea za liderstvo i inovacije u Torontu i ujedno je imenovan u Savjetodavno vijeće Instituta. Kikaš je uključen i opisan u knjizi nasljeđa “150 izvanrednih Kanađana” za svoja profesionalna dostignuća i životno djelo velikodušnosti. – Anton je cijenjeni lider globalne reputacije. . Senat Sveučilišta Hercegovina dodijelilo mu je počasni doktorat. Na međunarodnoj inženjerskoj sceni, istodobno pružajući usluge razvoja novih naselja u Kanadi, Kikaš je imao projekte u Maroku 1980., Trinidadu 1982. i u Saudijskoj Arabiji 1984. godine.
Projektirao je glavnu cestu koja vodi do svete džamije u Meki. Također je od 1982. do 1986. promovirao nogometne utakmice u Torontu i Los Angelesu. Godine 1984. organizirao je posljednju utakmicu poznatog nogometnog kluba New York Cosmos u Los Angelesu, a na utakmicu je doveo legendarnog brazilskog igrača Pelea. Godine 1986. večerao je s argentinskom nogometnom superzvijezdom Diegom Maradonom tijekom UNICEF-ove dobrotvorne svjetske All-Star utakmice. U 80-ima Kikaš je postao predsjednik više udruga, kao što su Društvo hrvatskih gospodarstvenika i profesionalaca Kanade i Hrvatsko-kanadske zaklade Home Foundation te nogometnog kluba Toronto Croatia.
Također je predsjednik Zaklade za hrvatske studije koja je osnovala Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu of Waterloou 1989. godine. Organizirao je i prikupio milijun dolara u dvije večeri za Katedru, što je u današnjoj valuti ekvivalent oko 2,5 milijuna dolara. Zaklada, također, podržava i promovira studijske programe, nakladništvo knjiga i produkciju filmova.
Globalna pozornost Kikaš je 2013. osnovao Cromark Mediju Inc. i postao urednik i producent hrvatskog tjednog programa Croatica TV na OMNI televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi. Producent je mnogih dokumentarnih filmova, uključujući i povijesni film 2019. “Hrvatske sportske legende – 120 godina sporta u Hrvatskoj”, koji obuhvaća sve OI i svjetska prvenstva od 1900., kada je prvi Hrvat na drugim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio medalju. U svibnju 1991. osnovao je prvi Kiwanis Club u Hrvatskoj dovodeći tako doprinos poznate globalne humanitarne organizacije iz Amerike u svoju domovinu.
Samo tri mjeseca poslije njegovo domoljublje postavit će ga u središte globalne pozornosti. Nesebične aktivnosti Antona Kikaša su beskrajne i apsolutno povijesnih razmjera. Godine 1991. počeo je agresorski rat protiv Hrvatske koji je vodila Jugoslavenska armija i druge snage koje su ubijale nevine ljude, uništavale sakralne objekte i činile druga zvjerstva, uključujući i pokušaj otimanja dijela hrvatskoga teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog! S opravdanim ogorčenjem i financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja svojoj zemlji kao dar Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj specijalnoj postrojbi, Zboru narodne garde.
Dana 31. kolovoza 1991. dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG 21 presrela su čarter-zrakoplov Uganda Airlines Boeing 707 s 19 tona oružja s Antonom Kikašom i šest članova posade u avionu. Profesionalni britanski trgovac oružjem organizirao je cijelokupnu pošiljku. Kikaš je bio zaokupljen dostavom oružja jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od agresije. Nažalost, zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Zagreb, gdje ga je zarobila Jugoslavenska armija. Zatočen pa pušten: Opet bih to učinio! Nakon tri mjeseca zatočeništva u ćeliji vojnoga zatvora, gdje je sa slomljenim rebrima, gležnjem, umalo i umro, Kikaš je pušten na slobodu u razmjeni za vodećeg jugoslavenskog generala kojega su specijalci Zbora narodne garde uhitili, što najbolje svjedoči o postavljenoj vrijednosti na njegov život.
Ovaj nemio incident zabilježile su ugledne novine, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine i mnogi drugi međunarodni mediji i tako potvrdili njegovu hrabru i domoljubnu vjerodostojnost kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj. Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li to ponovno učinio, Kikaš je rekao: “Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to učinio za moju domovinu Hrvatsku“. Dobitnik je Srebrne plakete Hrvatskoga generalskog zbora kao i Zlatne medalje Karlovačke građanske garde.

Godine 2017. u zagrebačkoj Esplanadi mu je na gala večeri sa stotinu uzvanika dodijeljeno priznanje za njegov neizmjerni doprinos u stvaranju Republike Hrvatske.
Dodijelile su mu ga: Udruga hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata (Mladen Pavković) te Hrvatsko žrtvoslovno društvo (dr. Zvonimir Šeparović).
Od Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. primio je tradicionalno priznanje za najbolju ljubavnu poeziju: Zvonimir Golob.
U Kanadi je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio mu odličje za velik doprinos razvoju Kanade.
Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. g.: čovjekom godine.
Engleska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je 2012. g. za izniman doprinos Kanadi prestižno odličje: The Diamond Jubilee Medal of Queen Elizabeth II – Dijamantnu jubilarnu medalju.
Pjesme piše od osamdesetih godina i do sada ih je napisao preko 500. Kad su u Torontu imali svoje udruženje, gdje se prvi put pojavio sa svojom pjesmom: “Put u raj”.
Tako je bilo i sljedeća dva festivala sve do izbijanja Domovinskog oslobodilačkog obrambenog rata.
Na posljednjem festivalu koji je održan 1990. g. njegovu pjesmu “Hrvatska lađa” pjevali su u duetu: Tomislav Ivčić i Mladen Grdović.
Bio je i sudionik posljednjeg glazbenog festivala u Cavtatu u veljači 1991. g., kad je na poziv organizatora Tomislava Ivčića došao s jednom našom Hrvaticom iz Toronta koja je otpjevala njegovu pjesmu.
Pjesme su mu izveli na: Požeškom, Splitskom i drugim festivalima, a pjevali su ih: Krunoslav Cigoj, Dražen Žanko, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vera Svoboda, Rato Kliškić, Trio Rio, Carol Marvin, Tanja Mršić i drugi glazbenici.
Planira objaviti knjigu svojih pjesama i životopis koji će uključiti u dodatnu misiju za pomoć Hrvatskoj.
Legendarni i neponovljivi Kikaš preko 40 godina neprestano pomaže hrvatske projekte i udruge, financira objavu hrvatskih knjiga i njihove prijevode na engleski, snima filmove, poziva ugledne Hrvate i organizira njihova gostovanja, predavanja, promocije knjiga, koncerte i drugo, kao i gostovanja HNK u Kanadi, financijski pomaže pojedince i obitelji koje nemaju za osnovne životne potrebe.
1982.G. DOVEO JE DINAMO, ONDAŠNJEG DRŽAVNOG PRVAKA, NA TURNEJU U KANADU.
PRI TOME JE I ŠKOTSKOM CELTICU PLATIO DA DOĐE NA TURNIR.
SPASIO JE I HRVATSKI TELEVIZIJSKI PROGRAM U KANADI.
OTKUPIO JE PRAVO VLASNIŠTVA HRVATSKOG TELEVIZIJSKOG PROGRAMA: CROATICA TV U TORONTU NA TV KANALU: OMNI 1.
PROGRAM SE NUDIO NEKIMA DA GA SPASE, ALI SPASIO GA JE JEDINO ANTON TONY KIKAŠ.
CROATICA JE HRVATSKI PROGRAM NA KANADSKOJ TV KUĆI KOJI SE GLEDA U ONTARIJU.
PORED BROJNIH OBVEZA KAO POSLOVNI ČOVJEK, UPUSTIO SE I U TO, A SVE U INTERESU HRVATSKE I NAŠEG NARODA.
PORED FINANCIJSKE STRANE, PREUZEO JE I UREDNIČKU, JER GODIŠNJE NAJMANJE 52 DANA UREĐUJE TJEDNI PROGRAM.
DOKAZANIM BROJNIM POVIJESNIM DJELIMA I U TOM SE DOKAZAO IZNIMNO NADARENIM.
PODIGAO JE PROGRAM NA ZNATNO VIŠU RAZINU.
PRIKAZUJU BOGATSTVO HRVATSKE I ZBIVANJA IZ HRVATSKE ZAJEDNICE.
VODI INTERVJUE, A POZNATI GOSTI BILI SU MU: MATE BULIĆ, ŠIMA JOVANOVAC, ZORICA KONDŽA, OLIVER DRAGOJEVIĆ, ĐUKA ČAIĆ, KANADSKI VELEPOSLANIK U REPUBLICI HRVATSKOJ: DANIEL MAKIMJUK, HRVATSKI VELEPOSLANIK U KANADI: VESELKO GRUBIŠIĆ I MNOGI DRUGI.
JAKOV SEDLAR SNIMIO JE IGRANO-DOKUMENTARNI FILM O KIKAŠU: NISAM SE BOJAO UMRIJETI – DOMOLJUBNA MISIJA ANTONA KIKAŠA 1991.
ZA POKAZANU OSVJEDOČENU HRABROST I JUNAŠTVO TE ZA IZNIMAN DOPRINOS STVARANJU HRVATSKE DRŽAVE U DOMOVINSKOM RATU: 2021. G. REDOM KNEZA DOMAGOJA S OGRLICOM ODLIKOVAO GA JE PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE: G. ZORAN MILANOVIĆ.
HRVATSKI POLITIČKI EMIGRANT, POLITIČKI AKTIVIST, JEDINSTVENI: ANTON TONY KIKAŠ (UZ DUŽNO POŠTIVANJE OSTALIH KANDIDATA) ZA HERCEGOVCA GODINE. NO, KIKAŠ JE REALNO POSEBNA DIMENZIJA I ZASIGURNO MU PRIPADA TA NAGRADA KAO JEDNOM OD NEKOLIKO NAJVEĆIH SINOVA HERCEGOVINE U ČITAVOJ POVIJESTI!