Kultura

Jalovo javno Å¡kolstvo treba ukinuti

Imamo umirovljenika koliko i zaposlenih, a broj učitelja dostigao je broj učenika. Štreberi su kreirani, jer lijeni i gramzivi učitelji provode represiju kroz testiranja i privatne instrukcije. Mjesto učenja treba biti škola! Pojam znanstvene discipline nije nastao slučajno

Mrki bradonja Boris Jokić iz kukurikularne balvan revolucije najedanput se preobrazio u dobrohotnog golobradog prosvjednika, koji uvodi novo pravilo da institucije trebaju odgovarati volonterima. Ne samo volonterima, Jokiću, nego svima nama! Jokić se ne može pomiriti sa odlukom saborskog Odbora za obrazovanje da se njegova “Ekspertna radna skupina kurikularne reforme” pojača s desetak novih stručnjaka, da se tako spriječi nacionalno rastakanje kroz nacionalni sustav školstva. Moć jugoslavenskog društvenog podzemlja gledali smo i u nedavnoj kampanji protiv naših katoličkih fakulteta.

Istina je da danas trošimo silna sredstva i velike ljudske resurse samo zato da snažnije članice Unije dobiju besplatnu, obrazovanu i adekvatnu radnu snagu. Ako domaće proizvodnje nema, ako imamo demografsku katastrofu, kome treba to naše glomazno školstvo sa praznim školama i tisućama fakulteta za “društvene šminkere”, kakve je prepoznao naš međunarodno potvrđeni znanstvenik i prirodoslovac Davor Pavuna? Za podršku “reformi” školstva pokrenuta je jugoslavenska mreža na svjetskoj razini. Kod nas je svaka reforma prikriveno brisanje pozitivnog. Da vas podsjetim, mirovinska reforma svela se na to da smo ostali kraći za 5 posto iz bruto plaća, koliko se svaki mjesec prebacuje stranim bankama.

Uvodno nakašljavanje

Broj učitelja i profesora dostigao je broj djece i studenata. Ono što trebamo nisu reforme, nego što jednostavnije odstranjivanje suvišnog. Suprotno našim demografskim potrebama i prevladavanju ekonomske krize, famozni Program konvergencije Vlade RH vodi u jeftinu državu za milijun staraca. Kao na Bleiburgu, mladi panično bježe od partizana. Napeto iščekujemo što će ovaj put Britanci odlučiti. Usprkos našoj potrebi za demografskom obnovom, pomoglo bi da ozbiljne projekte provode ozbiljni i iskusni stručnjaci. Školstvo je osjetljiva formacijska razina.

Kada na računalu pokrenete partizansku komandu “format”, dobijete upozorenje da će sve biti izbrisano. Neoprezan reformator ispao je i relativno inteligentni Stipe Šuvar. Imao je u rukama sve poluge komunističkog sustava, uključujući sve instrumente komunističke represije, i još je odabrao koncepciju školstva okrenutog proizvodnji, pa je ipak sve nesvjesno obrisao. Možete zamisliti njegov šok kada je ukopčao da je kroz isto (re)formatiranje izbrisao operativni sustav komunizma. Možda je to drug Stipe proveo namjerno? Za razliku od iskusnog Šuvara, psiholog početnik Jokić nije imao pojma što sve čini jednu cjelovitu i konzistentnu reformu školstva. Njegovi su izgubili izbore, pa sada panično traži kako zblesirati operativni sustav. Nesvjesno nam pomaže, jer je ovo više dječji vrtić za delikvente nego ozbiljna država. Jokić je birao onu represiju koja je njemu dostupna – na zagrebačkom Jelačić placu dobio je podršku aktivista rodne ideologije, protivnika pobačaja, prikrivenih pedofila, i sličnog društvenog ološa. Jokić je prije godinu i pol hladno ušetao kod bivšeg ministra Vedrana Mornara i riješio ga brige koja je trebala biti ministrova. Politika se distancira kada želi izbjeći odgovornost za promašaje.

Tajna računica Borisa Jokića je da ga sve to ipak afirmira. Postao je međunarodno poznat. Njemu je prosvjed zapravo fešta. Dragutin Lesar je potrošen, Mirela Holy je nigdje, Božo Petrov odlazi, Vilibor Sinčić ne paše liberalnom fašizmu, pa politički inženjering kreira svjetski “proslavljenog reformatora” za novi “treći” put. Jokić zna da su mnogi isplivali visoko nakon što su se upustili u poslove kojima nisu dorasli. Netko priskoči u pomoć, rokovi se prolongiraju, novci se zamrače, a sa svakim novim danom sam Jokić prepoznaje neki novi problem i tako postaje relativno stručan. Blizu je zacrtanog cilja – nudi se ministru Predragu Šustaru za (plaćenog) savjetnika za reformu školstva. Jokić je nametnuo sukob s vladajućom garniturom, koji će mu poslužiti kao alibi za neuspjeh.

Pravo na Å¡ansu

Doma, u Hrvatskoj, pratimo plemeniti trend školovanja psihologa za kujice u fazi tjeranja, a Unija želi da školujemo samo buduće gastarbajtere i da se takvi strukovno usavršavaju o svome obiteljskom trošku. Bruxelles traži da osobno ulažemo u podizanje svoje radne adekvatnosti na europskom tržištu rada i zabave. Nekada su naši gastarbajteri doma slali doznake, jačali potrošnju i spašavali Tita i Jugoslaviju, a danas iscrpljeni roditelji šalju ušteđevinu svojoj djeci u inozemstvu, kako za život tako i za stručno usavršavanje za potrebe industrije domaćina. Unija mijenja i koncept privatnog vlasništva, pa će do 2020. svi rezultati znanstvenih istraživanja postati besplatno dostupni svima.

Nakon što je komunizam slomljen, SAD je preuzeo komunističku koncepciju prava na školovanje za svakoga, pa je tamo posljednjih godina u prvi plan izašlo zanemareno javno školstvo. Mi smo stekli naviku da pokvarimo ono što je slučajno ispalo pozitivno. Tranziciju iz komunizma u kapitalizam proveli smo tako što smo pokvarili sve ono što je bilo dobro u komunizmu i istovremeno zaustavili dolazak onoga što je bilo dobro u kapitalizmu. Tako se kod nas u odnosu na “privatizirani” Zapad pojavio suprotan trend privatnih škola i učilišta, sve u okvirima već kreirane nejednakosti, na bazi korupcije komunizma. Nikle su privatne imitacije fakulteta, koje preko noći pretvaraju tatine sinove u potvrđene intelektualce i uspješne menadžere. Privatnici su se dosjetili kako opravdati slabiju obrazovnu razinu svojih učenika i studenata: “Učenike učimo misliti!”

“Reforma” školstva za nagomilane prosvjetare, društvene šminkere, tatine sinove i rubne društvene skupine, kod nas se događa u vrijeme kada u svijetu “pravo na šansu za svakoga” određuje sve moderne reforme svih sustava. Na istom je tragu svjetski trend povratka kvalitetnoj edukaciji u samoj školi ili na fakultetu, umjesto represivnog testiranja i tako nametnutih privatnih instrukcija. To je jedini put za prevladavanje “štreberskog školstva”. Ako Hrvatska želi u svome školstvu aplicirati “pravo na šansu”, mora napustiti koncentraciju na Zagreb, kako u rasporedu ministarstava, tako i u disperziji jakih fakulteta, kao što je to provedeno u SAD-u, Njemačkoj, Britaniji i brojnim drugim zemljama. U Poljskoj je Warshawa ostala ekonomsko središte, lijepi naš Krakow (Hrvat) je zaista najljepši, dok je nova edukacijska meka Wroclaw.

Moderno Å¡temanje

Prihvatljiva reforma našeg školstva može se jednostavno provesti kroz zasebno financiranje prirodoslovnog i tehnološkog podsustava. Proračun za naše školstvo jednostavno se prepolovi, pa se vi društveni šminkeri kotite i namirite iz svoje polovice. U svijetu je matematika prvi kriterij za određivanje razine školstva – posve prirodno, od pamtivijeka. Informatizaciju cjelokupnog stanovništva danas provode “pametni telefoni”, koji se pojavljuju u rukama djeteta odmah nakon njegovog rađanja. Za potrebe komunikacije sa svojim najdražim unukom, android koriste i stare bakice. Danas u svijetu nikome ne pada na pamet opremiti škole računalima za spas nekog proizvođača ili trgovca. Nije kvaka u tome hoće li Samsung opremiti naše škole, nego u tome tko je u RH glavni dobavljač za Samsungove proizvode. I kroz bivšu vlast i kroz sadašnju prolazi isti uvozni lobi, zapravo više takvih. Bivši ministar Vedran Mornar ponosan je što je s njim razgovarao netko na razini potpredsjednika Samsunga. Koji jadnik! S nekim našim ministrima, premijerima i predsjednicima razgovarali su vlasnici tvornica oružja.

Na internetskoj stranici kurikulum.hr domaćini su korektno prezentirali izdvojena mišljenja docenta Matka Glunčića i profesorice Željke Milun Šipuš. Oboje ukazuju na svjetski trend prirodno i prirodoslovno usmjerenog školstva, što je naznačio i Hrvatski sabor 17. listopada 2014. „Budući da je EU suočena s novim kompetitivnim gospodarskim, ali i kulturološkim te drugim društvenim izazovima, u dokumentu EK vezanom uz strateško promišljanje obrazovanja naglašava se između ostalog da je od najranije dobi važno podjednako usvajati transverzalna i temeljna znanja i vještine iz prirodoslovlja, tehnologije inženjerstva i matematike (STEM)“. U tom smislu oglasila se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, iako nije štemerica nego društvena šminkerica. Na Pantovčaku je postignut dogovor predsjednice Kolinde, ministra Šustara i volontera Jokića da kukurikularna reforma ide dalje bez uplitanja politike, dakle da propadne. Šustar je škrto izjavio da “cijeli proces moramo vratiti tamo gdje mu je mjesto, a to su institucije hrvatskog društva”.

Jokić i prirodoslovci

Zbog ulaska mobilne i IT tehnologije u naš svakodnevni život, porasla je potražnja za odgovarajućim profesionalcima, pa je FER ponovno “in”. Dekan FER-a postao je ministar u kuriku i kukuriku vladi. Porasla je potražnja i za matematičarima! U bankama! Divovska trgovačka mreža lijekova podigla je potražnju za farmaceutima. Na tome se zaustavila modernizacija našeg školskog sustava. Dalje od toga, u našem obrazovnom sustavu nastavlja se potiskivanje prirodoslovnih znanosti, više nego u komunizmu. Nešto bolja situacija bila je u sovjetskom imperiju, koji je bio uključen u tehnološku utrku protiv klasnog neprijatelja. Nevjerojatno je koliko društvena formacija utječe na religioznu svijest znanstvenika. Trend znanstvenika ateista se preokrenuo, pa su danas najveći prirodoslovni znanstvenici istovremeno najveći vjernici. Eto opravdanog razloga da Jokić prirodoslovce ignorira.

Nije baš sve u našem školstvu za odbaciti. Učenici MIOC-a pobijedili su na međunarodnom natjecanju u poznavanju računalstva i programiranja. Teško se oteti dojmu da je ovakva “reforma” školstva zapravo ideološki okvir za formiranje nove skupe kaste partijskih komesara. Umjesto da je okrenuto interesima zajednice, države, nacije, obitelji i svakog konkretnog pojedinca, školstvo se širi za egzistencijalne potrebe one relativno jalove učiteljske i profesorske populacije koja je daleko od konkretnih prirodoslovnih znanosti i tehnološkog pomaka na bolje. Zanimljivo, u timu koji radi na kukurikularnoj reformi nema prirodoslovnih znanstvenika, osim ako u takve ubrajate samog psihologa Jokića jer je “u osnovnoj školi bio državni prvak u astronomiji”.

Ovakva kukurikularna “reforma” nabacanih principa i potrošenih floskula ipak će pojačati postojeće neravnoteže u društvu, na štetu proizvodnje. Toliko je neodređena da može skrenuti u svim pravcima, pa i prema šerijatskom pravu. Ovakve prosvjede-fešte gledali smo nedavno u Arapskom proljeću. Sa sličnim ispraznim pozivanjem na civilizacijske vrijednosti nametnuti su i Hitlerovi rasni zakoni. Već načinjeni “dokumenti” kukurikularne reforme sami po sebi prezentiraju pristup koji u našem školstvu i životnoj praksi trebamo odbaciti. Jedina konkretna mjera je satnica za osnovne škole, koja za “hrvatski” jezik propisuje godišnje 175 sati, a za matematiku 140 sati.

No land for normal old man

Imamo nevjerojatnu činjenicu da su zaklade nama “prijateljske” Njemačke i drugih “demokratskih” zemalja dodjeljivale stipendije štićenicima jugoslavenskog režima, koji se gledao kao prihvatljiv zbog sovjetske opasnosti. Zaprepastila me izjava Ernesta Baurea da su Nijemci testirali stipendiste na odanost Jugoslaviji, izbjegavajući tako školovanje hrvatskih nacionalista, koji bi mogli donijeti probleme u odnosima s Beogradom. Tako se dogodilo da naši “saveznici” znanstveno nakite protuhrvatske aktiviste, odnosno najgori titoistički ološ, koji danas apsolutistički nastupa pod aureolom svjetski priznatih znanstvenih titula. Sve je to u okvirima loše zapadne politike u 20. stoljeću. Krasno je Zapad poticao komunističku konkurenciju u odnosu na sovjete, ali su nama tako zasjeli za vrat najgori društveni nametnici i naši nacionalni neprijatelji.

Kako je reformator postao Boris Jokić? Pa, “jedini se javio na javni poziv ministra Vedrana Mornara”. Koji tvrdi suprotno: “Raspisan je javni poziv, ocjenjivala se motivacija i vizija svakog sudionika reforme”. Tako je bivši dekan FER-a pokrenuo reformu školstva suprotnu potrebama FER-a! Mornar konstatira kako današnja djeca teško čitaju Marulića i Hektorovića, a netko mu treba objasniti da je to posljedica promašenih partijskih reformi školstva, kao i pogrešnog hrvatskog jezičnog standarda. “Nije još ništa definirano” – konstatira ovih dana Mornar. Na prazno ništa do sada je utrošeno oko 11 milijuna kuna, “nakon što pojedinim učiteljima nisu isplaćeni putni nalozi, nakon što su članovi stručne skupine radili volonterski”. Zar cijeli projekt nije zamišljen kao volonterski? Tko je pobrao milijune? Ops! Iz Europskog socijalnog fonda trebalo bi stići 255 milijuna kuna. Ipak se sve vrti oko novca. Na stranici kurikulum.hr ovog prvog dana lipnja 2016. pročitao sam prilično čudnu informaciju: “Preostala 32 dokumenta bit će objavljena na stranicama Cjelovite kurikularne reforme i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u ponedjeljak, 29. veljače 2016.” Netko se gubi u vremenu i kalendaru preuzetih obveza.

Ponor neznanja

Kome treba zapošljavanje novih državnih službenika koji će smanjiti broj državnih službenika? Nešto mi tu ne štima. Tko treba učitelje koji će podučavati nerođenu djecu u duhu abortusa? Tko treba društvene arbitre u raljama pedofilije? Prošli tjedan nije označio stranački sabor HDZ-a, nego genijalni naslov Marcela Holjevca u prošlom broju 7dnevno: “Svi zagovornici pobačaja već su rođeni”. Nije pozitivan smisao zabrana abortusa, nego oni društveni i socijalni uvjeti koji će navesti majku da rodi dijete, bez obzira hoće li ga zadržati ili krenuti dalje. Nije dovoljno uvjeriti majku da će dijete koje rodi dobiti svu skrb, nego to zaista treba provesti, a demografska situacija toliko je katastrofalna da moramo financijski poticati i one majke koje ostavljaju novorođenčad u skrb države, odnosno na brigu svima nama. To je prva reforma koju trebamo provesti, ako treba i uz opasno formatiranje. Zašto Legendarni Stiv Culej pita zašto u Jokićevoj radnoj skupini nema hrvatskih branitelja, niti branitelje bilo tko konzultira. Zar glede Domovinskog rata nije postignut politički konsenzus?

Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno /  tropolje.info

Exit mobile version