Na Jugu ,nista novo..
Osamnaest dugih dana uvece izgledam kao da me neko kroz dimnjak provuko..
Dobro je kad ti kucu cuvam..kaze i mota krdzu koja ga tera na kasalj..
Nece vala Jagoda ni ekser vise zabosti u ovu kucu..pripretih mu..
Juce kaze,,jos sat- dva i zavrsavam keramiku a ja se jos u sest probudila da i od te sobice napravim raj kad ono mucak..Oko kotla zvrji beton netaknut..
Ja vec s rukama do lakata u vodu sasuh mu sve i sto stigoh i sto ne stigoh..
Cujem ga gde reze plocice a ja po stoti put slusam jedne te iste recenice iz engleskog al mi motiv klizi kao maleni punoglavac..
Sajlo,Sajlo..
Ti si mi ubio engleski u pojam..Ruski i sad vezem i to cak i na svoju stetu al ne bih da se prisecam toga.
Ostavih engleski na cekanje a ja malo pocistih tamo gde on zavrsava..
Noge mi ko ,,burilo” kaze..
Sta ti je to ,,Burilo”?
Pa cuo sam tako..
Posle cetiri idemo u grad..podsecam ga da ne zaboravi..
Sto to ne moze sutra?
Ne moze..Gordan jos od juce ceka da odemo..
Nek bude da ugodis njemu..Iz njega vrca posesivnost..
Ne mozes lagati iz dana u dan…kazem i odvajam mu stvari koje ce obuci posle tusiranja..
Krecemo..
Ulica je puna prasine i vec mi se lepi na skroz ciste letnje trenerke..Katastrofa je..Ljudi su jos u dvadeset prvom veku otisli na mesec a mi se gusimo u prasini i blatu jer su ulice obicni sinsko-kolski putevi..Mi i jesmo u gradu al ne bas u centru..
Pricam mu gde da ide da bi parkirao auto..Ostavljamo ga blizu zgrade moje nekadasnje drugarice Hadzikosticke…Usput gledam nema li knjigoljupca na vidiku al ga ne vidim..Ma deset puta sam tu prosla al sve nekako nije isto i ne vidim ga ni kolima ni pesice..Kupila bih neke knjige makar ih po deseti put citala a mozda me i iznenadi nekom koju nisam procitala..Samo sto skrenusmo na parkig opet nas uglavi u prasinu uz moje panjkanje do besvesti..
Turci otvorili neku poslasticarnicu u ulici gde je nekad bila,,Nasa rec ” i radio Leskovac..Prelepa zgrada zvrji napustena ,predata zubu vremena kao siroce.. Odatle prema Katalogu turska poslasticara ,,My Dream” i devojka koja je otuda dosla da radi..Lepa plavusa ,ljubazna al me dobro odra za nekoliko parceta sitnih kolaca koja smazasmo cim se domogosmo kuce..
Kus vise tudji kolaci..
Zasukace Jagoda rukave pa kad krene da pravi svoje izistinske,bice belaja ..Odose sve moje dijete i sest meseci po tri jaja..U poverenju zeznula sam onog Monu,Gonu pa sam umesto dva spotakla tri i evo me vila Ravijojla..
Uzosmo mi one kolace i pravac Sanjeli..Tamo puni stolovi gde se gustira po jedno pice i vode razgovori bas onako kao na ,,Drzavnom nivou”.Mi narucismo..Ja prvo smazah tri lece a posle i pomfrite koji ostadose ovoj dvojici ,,zvrljotina”..Pljeskavice smazase..
Malo me u cudu pogledase ova dva tipa a ja onako pobedonosno rekoh,,ja sam to platila.’E sad tu u tom objektu ugledah dve curice sa pedljom od haljinice koje nude ,,jelen pivo.” od stola do stola..Onaj pedalj je valjda u rok sluzbe al sto videh neke debele gole butine i parove koji se i ne pogledase od glupavih telefona..
Kad krenusmo duz ulice pozeleh da vidim ljude kojima bih se pridruzila pa bi mi Gordan rekao,,tebe ce uhapsiti na aerodromu a ja cu traziti da uhapse i mene”.Jok more..Neki stariji ljudi sede na ucvrlom trgu a dve devojcice zajedno s rancima se nabise pod imrovizovanim fontanama..Dole pred onom kucom od koje i sam vlasnik dize ruke igraju decica u narodnoj nosnji..Jedino vidim da kolovodja drzi takt a ostala decica ko u klin ko u plocu..Bice dana.. Ne rekoh da sam vidla Bilju koja je radila kod onog,, stranog placenika i domaceg izdajnika”..(Sala naravno )a ona me Izgrli ko roda rodjenog..Tu upoznah i jednu mladu zenicu kojoj roditelji rade u Ohajo..Sve to djuture bese pre kolaca i vecere..Sad ja zastadoh da cujem dalji program kad jedno ,mladjano devojce zavapi ,,Ej Kosovo,Kosovo.”
Ljudi navisali kao da dete deli med..Pa stisni dupe brajko i Kosovo vrati kao kamen za pod glavu ,ne kao kamen iznad glave..
Sretosmo i Jelenu cika Vuckovu..Obradovasmo se svestrano i svi djuturum..Jedino njen muz smugnu da odgleda sestricinu jer je il` pevala il` igrala..Jelena nas jos jednom zagrli i pohita da stigne majicu sa poznatim straftama..Lepe devojke i dalje setaju Leskovcem i ne dogadja se nista sto bi sprecilo moj ulazak u avion za nazad..Na Jugu ,,nista novo” jedino su nekadasnje klinke prerasle svoje godiste pa nisu vise ni tamo ni vamo..Od sutra idemo po Moninom receptu,,Ziv mi ti..Blato i prasina ostaju do daljnjeg..
Jagoda Savic