Uncategorized
Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”28.04.2025god. Blagoslovljen današnji dan.
Neizmjeran je Božji dar kušati njegovu dobrotu i njegovu ljubav. Onaj koji nije iskusio taj veliki Božji zahvat ostaje neostvaren. Premda se sve više živi u društvu kao da Boga nema, Bog nas poziva da se mu ponovno dođemo i kušamo njegovu ljubav. 
Mnogi danas samo prigovaraju i kritiziraju. Uvijek na sve imaju nekakav prigovor. Ništa im nije po volji. Mrzovolja, nezadovoljstvo im je na svakom koraku. Sebe smatraju velikima, nedodirljivima i pravima. Jedinima koji dijele pravdu za sve. Očito je taj sindrom farizejštine i licemjernog prisutan kako najgora duhovna bolest
Jer uvijek je to na razini oholosti i bahatosti. Što će meni neko govoriti kako ću ja živjeti ja to znam najbolje. Toliko sebi dopustimo oholosti u životu da se dovedemo uvijek do ruba i onda ne znamo kako dalje. No teško je priznati da si pogriješio. Teško je zatražiti oprost. Teško se pokajati i priznati da nisi u pravu. A Kristovo uskrsnuće govori i o poniznosti i o uzvišenosti.
Bog vas blagoslovio.
KAD MI SE PRIČINI DA DOLAZI
Ne mogu se izbaviti iz ove ljubavi
Tvoja krivnja se uvećava
Kad god procijenjuješ moju podobnost
Po nekim izvanjskim mjerilima
Kad ljubavi nedaš disati
Kad plamen gasiš i gasiš
Misleći da te to čini podobnim za nebo
Za neku vječnost kojoj ćeš pripadati
Dok mene ovdje na zemlji
Ljubav razapinje
U odbačenosti širim joj ruke
Svaki put kad mi se i pričini da dolazi
To nešto moje, a svačije i ničije
To nešto moje nalazi radost u našim susretima
Iako to nešto moje, a svačije i ničije
Odbacilo je sve zemaljske puteve pobožnosti
Sva vjerovanja
Sva pripadanja
Samo još ljubavi širim ruke
( Divna Ban Bakota)
Continue Reading
