Čovjekov je životni put neizvjestan i nepredvidljiv i koliko god pokušavali doseći razinu određene sigurnosti u ono što činimo, život nam ipak dokaže da je sigurno samo da ništa nije sigurno. Tako je i u komunikaciji i odnosima koje gradimo s ljudima. Sve je krhko i lomljivo kao komad stakla, a i dalje najkrhkije ostaje ljudsko biće izloženo vjetrometini bura, oluja, životnih nemira, ljudskih izdaja, posrtanja, padanja, ali i podizanja. Pogreške koje činimo na početku s vremenom mogu primiti neslućene razmjere i na kraju postati gotovo nepopravljive, ali duši koja se vjerom uzda u Boga nijedna pogreška neće biti osuda jer zna da će On koji je jedini ranjenu može izliječiti, njezinu slabost pretvoriti u snagu, a poraz u pobjedu. Istina, ponekad se može čovjeku učiniti da s Bogom gubi, ali u konačnici zna da ipak neće izgubiti. Ljubav Božja utkana u naše srce i dušu zove se milost, a po milosti smo Bogu ljubljena djeca.