Kultura
Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”14.03.2025god. Blagoslovljen današnji dan.”
Ljubav nikada ne gubi svoj put kući, ona je u nama čitavo vrijeme; ona je žarki svjetionik koji obasjava našu obalu. Ona uvijek teče prema nama i u nama. Nepopustljiva u svojoj moći, nepokolebljiva u svojoj vjeri i neumorna u svojoj odanosti, ona nikad ne umire.
Naš je zadatak da vjerujemo u nju i ne gubimo nadu kada nas prekrije tama, a ona postane teško vidljiva. Ona je još uvijek ovdje i ima snagu udahnuti život i vatru u nekad prazna pluća. Naš je najveći izazov prigrliti sebe u potpunosti i voljeti se dovoljno da nikad ne prestanemo vjerovati da smo vrijedni ljubavi o kojoj sanjamo.
Kada u potpunosti prihvatimo saznanje da je ljubav nešto stvarno i da je po rođenju zaslužujemo, lakše ćemo vjerovati u njezino postojanje i nećemo pristajati ni na što manje od onoga što nam pripada. Postat će sve lakše duboko u našim srcima znati da ljubav nikad ne gubi put do nas, jer mi jesmo ljubav i ovo je put koji se razvijao iz ljubavi. Da će prava ljubav koja nam je suđena uvijek pronaći svoj put i da je naše povjerenje u nju dio vjere u ljubav.
Bog vas blagoslovio.
SENOVITA PESMA
Pesmo moja
stazo nedogledna,
senovita reko
o tvoju i moju obalu što udaraš.
Kud me vodiš
strujama tvojim,
donosiš li spas?
Pod srebrnim mostom
u korito uroni,
bisere rasute prikupljaj.
Dva retka cveta nagošću spokojno dodirni,
usahla su im vrela.
Nežnost željenu na grudi prospi,
nek etar svetlosni do neba zasija.
Ti daješ sve od sebe…
Ovo nije želja,
već miris puti
i onoga što se oseća.
Ljiljana Skelić Vemić
/ mart 2022./
Continue Reading
