Zaborav je sastavni dio čovjekova života, a često i njegove svakodnevice. Osim što zaboravi što je radio, učio ili naučio, pojedinac nažalost zaboravlja i brata čovjeka. I ljude je moguće zaboraviti. Dostojevski u romanu Braća Karamazovi opisuje kako je Fjodor Pavlovič Karamazov najednom zaboravio svoga sina Dimitrija. Nakon što ga je supruga napustila i doskora umrla, Fjodor je ostao sam sa njihovim sinom. Prepustivši se raskalašenom životu, vremenom je zaboravio ljude oko sebe, pa čak i vlastito dijete. I danas mnogi očevi i majke čine isto. Okupirani su poslom, brojnim brigama i neodgodivim obvezama pa olako zaborave svoje najmilije – svoju rođenu djecu. No, kad im djecu odgoji ulica, već je kasno. Da uopće imaju djecu, pojedinci se sjete kad nastupe razne nevolje i problemi, kad im djeca upadnu u ralje ovisnosti, kao što je droga, alkohol ili kocka i krenu lošim putevima. Ali tada je već prekasno. Zato nauči najvažniju životnu lekciju – nemoj nikad zaboraviti ljude, pogotovo svoje bližnje; nemoj zaboraviti ljude koji su dio tvoga života! Nemoj zaboraviti čovjeka koji je boravio ili još boravi do tebe, a to može biti tvoje dijete, suprug, supruga, prijatelj ili pak tvoji vlastiti roditelji!
Bog vas blagoslovio.
Jesenji sklad
Jesenje tople boje grle
listove jabuke moje,
zelene listove u boje nara
poneke listove u nijanse žute
listovima bakrenim prekriva pute
Jesen je stigla po običaju
ranije u rodni kraj, darova puna
upalila peći, zatvorila vrata
večer što se iza brijega krije pozvala dođi što prije