Prolazeći ovom našom zemljom toliko nam se toga izdogađa. Pred svim izazovima života uvijek stoji naš vlastiti odabir. Ta divna sloboda koja nam je darovana od Gospodina poziva nas na odgovornost prema sebi i drugima pored sebe. Današnji čovjek upravo bježi od te odgovornosti. Uvijek traži da netko odredi ono što bi trebao i kako bi trebao živjeti. Na taj način kao lakše se prilagoditi. Znaš na čemu si. Tada možeš odvagnuti i sa sebe skinuti krivicu. Oprati pilatovski ruke o bilo kojoj situaciji jer nemaš odgovornosti. Tako smo u svemu a osobito o duhovnom životu. Potpuno indiferentni. Tu je uvijek neki takozvani osobni stav u kojem se uvijek nešto stavlja nekom drugom na krivnju. Sve se promatra pod povećalom. Propituju se Božji zakoni jer je lakše slijediti one koji nude zakone modernosti, suvremenosti koja izbjegava otvorene odgovore. Kad nema istine, kad nema jasnoće izražaja vjere onda je lako pričati pričice koje tapšaju po ramenu i odobravaju zlo pod krinkom otvorenosti društvu. Pod krinkom velikih i znakovitih interesa iza kojih stoji samo jedno nevjera. No važno se svidjeti bezbožnim masama. Biti medijski prihvatljiv u svjedočenju vlastite nevjere.