Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”02,03.2025god. Blagoslovljen današnji dan.

Život nam daje ono što nam je potrebno da napredujemo i nešto naučimo, a mi biramo tko ćemo i što ćemo postati i kako ćemo sve to iskoristiti. Odbacite sve loše i negativno, klonite se loših i negativnih ljudi. Okružite se dobrotom, osmijesima, veselim bojama i ljudima. Izaberite dobro. Budite dobri ljudi, pošteni, iskreni, nasmijani, bez laži, manipulacija, igrica, osvete, zlobe… Kada odbacimo sve negativno, a najprije negativne ljude, krenut će nam se događati dobre stvari. Skroz logično. A naše je pravo i obaveza da donosimo odluke koje su dobre za nas.

. To je naše pravo koje nam nitko ne može uskratiti. Izbacite negativne ljude iz svog života, znate oni su učinili jednu dobru stvar za nas, pokazali su nam kakvi ne trebamo biti. Vidite, svatko je naš učitelj, od svakoga možemo nešto naučiti. Na nama je samo da budemo dobri učenici. Mi donosimo odluke, nije bitno što drugi misle, zapamtite to. Ponekad moramo slušati samo sebe i biti ok s tim da nas nitko drugi ne razumije. Mi najbolje znamo što je za nas dobro. Budite dobri ljudi i bit ćete sretni! Dobar čovjek je potpuna slika Boga živoga.

Samo kap Dobrote…

Sanjala sam:

biljke su ljudima pružale ruke

i mahale nježnim vlatima.

Dodirivale su nas

tamno zelenim prstima,

okićenim prstenjem Vjernosti-

nebu i jutru i magiji stvaranja.

Spoznala sam:

u rascvalim bojama cvjetova

kriju se hiljade svjetova.

U laticama mirisa,

hiljade pjesama radosnica

i jedna moja kapljica plača.

Sanjala sam:

katedrale su ljudima pružale

zvonike

i mahale sanjivim zvonima.

Budnice milovanja su potekle

niz napukle molitve očaja.

Obznanjuju:

-ljubavnicima z o r u,

-tužnima radost u zrnu pijeska

pod jezikom biserne

školjke,

-nemoćnima snagu

u zjenici novorođenog

sunca.

Budna sam:

Pružam ljudima ruke,

prstenjem strepnje okićene.

Mašem im tamno zelenim

prstima nadanja.

Vjerujem nebu, jutru, magiji

stvaranja.

I samo jednoj kapi dobrote tvoje,

vjerujem.

Ema: “blues jednog odrastanja”