Teško mi je sjetiti se boljega odgovora i primjera za pitanje što je toliko jednostavno, a čovjek vidi kao komplicirano, a opet toliko povezano s Bogom i ljubavlju prema čovjeku, prema malenima. Jedan od odgovora i moj osobni, gotovo pa i jedini odgovor su pijesak i more. Bog je jednostavan. Božja ljubav je jednostavna. Ljubav sama po sebi je jednostavna. Ljubav je uvijek tu, posebice Božja prema čovjeku. Ipak, ponekada, najčešće u teškim životnim situacijama odlučimo zakomplicirati put jednostavnosti i vidjeti Božju ljubav ispred nas, oko nas i u nama baš u toj, najtežoj situaciji. Ako postavimo pitanje – izbroji molim te zrnca pijeska uz more – prva misao je da je to nemoguće, previše komplicirano, zrnca su presitna, trajalo bi vječno i još milijun razloga zašto ni ne pokušati. S druge strane, ako postavimo pitanje – možeš li molim te preplivati more, odgovori idu u istom smjeru kao prethodni – nemoguće, teško, beskonačno i nećemo ni pokušati.
Problem vidimo u pijesku i moru, tražimo Boga odgovore, pitamo Ga kako tako nešto može tražiti od nas. A jedini problem, ili izazov nisu ni pijesak ni more, već pitanje koje nam nikada nije ni postavljeno. Nikada nismo dobili pitanje da prebrojimo zrnca pijeska već da samim pogledom na svako zrnce vidimo koliko puta možemo pasti i koliko ćemo puta biti podignuti – taj broj Bog od nas traži. I taj broj je beskonačan. Također, nikada nismo dobili pitanje da preplivamo more, već da u tom beskrajnom plavetnilu kojem ne vidimo kraj shvatimo da ni Božja ljubav prema nama, malenima, grešnima, nema svoj kraj.