Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”.22.12.2025god. Blagoslovljen današnji

Naši domovi i ulice preplavljeni su mnogim svjetiljkama. Upravo zato dobiva se dojam kao da smo zauvijek svladali i pobijedili mrak i onaj urođeni strah što ga tama od malena izaziva u nama. Naime, zavirimo li na trenutak u dubinu svoje duše vidjet ćemo da u njoj tinja želja za jednim drugačijim svjetlom. Osjećamo potrebu za svjetlom koje će nas prožeti i zauvijek se nastaniti u našoj duši, često zasjenjenoj prividom i proturječjem. Treba nam svjetlo koje će rasvijetliti naš um.Tražimo svjetlo koje će rasvijetliti puno šira obzorja od uske svakodnevice. Čeznemo za svjetlom koje će rasvijetliti tmine našega života, naših gradova i država svijeta, koje će iz društvenoga života odagnati nerazumijevanja, napetosti, mržnju, isključivost, nepravdu, nasilje te nas ohrabriti da se razotkrivajući sablazni borimo protiv svakog sudjelovanja u zlu; za svjetlom koje će pomoći iskorjenjivanju terorizma i gušenju ratova u svijetu. Tragamo za svjetlom, ili barem za tračkom svjetla, koje će utješiti sve bijedne, osamljene i nemoćne u našoj sredini te ljudima dobre volje razotkriti mogućnosti liječenja ovih i brojnih drugih rana pojedinaca i zajednica.

Bog vas blagoslovio.

MOJE SU OČI

Moje su oči izvori reke

što sa kapima smiruju noći,

moje su usne žubor potoka

i šapat nežni…možda ce doći…

Moje su kose od vile svile

što sa talasom u odraz kreću

obrve moje luk su junaka

što dozivaju usnulu sreću…

Grlo je moje od žica struna

što violinom jeca u noći

i ruke moje venac od ruža

a lišče šušti…on neće doći…

Grudi su moje krletka ptice

uvelim lišćem što gnezdo pletu

dok misli plove daljinom plavom

i misli hrle ka tužem svetu…

Moje su oči biseri mora

dok sunce beži a suton blista

ako poželiš ,opet se vrati

ja ću zauvek ostati ISTA… Jagoda Savic..