Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”.18.01.2026god. Blagoslovljen današnji

Riječi „Isus noseći svoj križ“ nisu popularne. Nikada nisu ni bile. One nisu „pozitivna poruka“ u marketinškom smislu. Nisu poziv na lagodan život. Ali jesu jedina poruka koja čovjeka ne vara. Kršćanska vjera ne daje odgovor na pitanje zašto postoji patnja. Ali daje odgovor na pitanje kako je moguće u patnji ostati uspravan, kako kroz nju proći čovječno – i kako ne očajavati kao oni koji nemaju nade. To se ne postiže estetikom, nego vjerom u Raspetoga. Bez mržnje – ali i bez relativiziranja. Ne trebamo mrziti. Ne trebamo se dijeliti. Ali ne smijemo ni šutjeti kada se otajstvo vjere zamagljuje. Crkva ne osvaja svijet time što uskače na svaki vlak koji prolazi i prilagođava se svačijem ukusu, nego time što ostaje vjerna Kristu – pa i onda kada to nije popularno. Čovjek može izgubiti domove, sigurnosti, slike o sebi i planove. Može se razočarati u ono iz čega dolazi i umoriti od onoga kamo je mislio da ide. I tada ostaje ono jedino istinito mjesto. Kako je rečeno u filmu o Bruce Springsteenu – (Izbavi me iz ništavila): „Ono iz čega dolaziš, više ne postoji. A ono kamo si mislio da ideš – nikada nije ni postojalo. I ništa izvan tebe ne može ti dati mjesto. U sebi – sada – nosiš jedino mjesto koje imaš.“ A kršćanska vjera još dodaje: to nutarnje mjesto ne nosimo sami – u njemu nas već čeka Onaj koji je, noseći križ, ostao vjeran čovjeku do kraja.

Bog vas blagoslovio.

Kad budem otisla

Ne ostavljaj cvece jer mi ga za zivota nisi brao..

Ne pali mi svece i u mraku sam kao u danu.

Ne pricaj mi price

Sve ih  imam na svom dlanu..

Ne deli mi savete jer ih je dosta za zivota bilo

I ne  misli  da sam tu sto to zelim

Vec sto si mi slomio dusu

Razneo mi krilo.

Ne pricaj o ljubavi jer ona je samo slovo na papiru

i ne bleji u mojoj iz mladosti sliku

jer bih radije na plazi bila a ne tu

Kreni odakle si dosao i ostavi me na miru..

Jagoda Savic