Iz rukopisa Anđe Petrović (Ljubić)…Postoje i Anđeli na zemlji….

Priča koju ću vam ispričati dolazi iz Osijeka, slavonskoga grada u Hrvatskoj. Bit će to priča o humanosti jednog našeg Hercegovca, možemo reći i Slavonca hercegovačkih korijena čiji su predci otišli davnih 60-tih godina prošloga stoljeća i našli svoj dom u Slavoniji.

            Humanost? Što je to? Jel’ to ono kada pomažeš drugim ljudima ili je nešto ipak puno više? Možda fikcija u vremenu u kojem živimo!

Je li to šansa da svatko od nas iskupi svoje grijehe i greške u životu pomažući drugima?  Procijenite sami!

E upravo i ovaj je  “junak našeg doba”, jedan od onih kraj kojega bi možda i prošli na ulici bez da ga uočite među prolaznicima našega vremena.      

Dragovoljac Domovinskog rata Marko Ljubić, 60-godišnjak iz Osijeka koji već dugo godina dobrovoljno i humano daje krv i plazmu te je tijekom svih proteklih godina, kao i većina nesebičnih i redovitih davatelja krvi, dao cca 60-tak litara dragocjene tekućine. Darivanjem krvi daruje se život i ljubav svakome potrebitom i na taj način spašava život mnogih, za koje niti zna. Ipak krv nije moguće proizvesti na umjetan način i jedini izvod je upravo i isključivo samo ČOVJEK! Čovjek sa velikim Č i velikim srcem za drugoga čovjeka! Nepoznati prijatelj koji ti čisti srce, dušu…radi kojega se osjećaš plemenitije i bolje!

Aktivan kroz Gradsko društvo Crvenog križa Osijek promotor je dobrovoljnog davanja krvi među svojom obitelji i prijateljima. Već desetljećima pomaže pri spašavanja tuđih života. Ljubav prema pomaganju drugima prenio je na svoju suprugu Natašu, kćerku Mariju i sina Marijana koji su također dobrovoljni davatelji krvi.

Ovaj jubilej od 125 davanja krvi ne govori samo o upornosti i predanosti pojedinca nego i o vrijednostima solidarnosti i humanosti koju takav pojedinac prenosi zajednici i društvu u kojem živi i djeluje. Darivanje krvi nije samo čin koji spašava živote već je znak ljudske solidarnosti i suosjećanja, jedinstva i humanosti.

Za navedene jubileje primatelj je Reda Danice Hrvatske kod Predsjednika Zorana Milanovića, zlatne plakete te zahvalnice Hrvatskog Crvenog križa.

Misao za kraj naše priče neka Vam bude i misao vodilja kroz svaki dan života:

Zrnca promišljanja za kraj moje priče, a koje je napisao naš veliki čovjek, vlč. Tomislav Ivančić, svećenik, teolog, filozof, kanonik, sveučilišni profesor, utemeljitelj hagioterapije i još mnogo toga;

“Ništa ne raduje kao radost koju si dao drugome, jer to je ljubav!

Čovjek je stvoren na Božju sliku i njegov jedini smisao je da bude ujedinjen sa drugim ljudima kao što je Bog ujedinjen sa trima osobama!

Prijatelja dobivaš kada čistiš srce, mijenjaš razmišljanja, iz sebe izbacuješ negativnu riječ, osjećaj, sumnju i zloću. Prijatelj dolazi kada u svom srcu upališ svjetla i kada na tvom prozoru gori lampa, znak da ti može doći. Prijatelj je onaj koji ima ključ tvoje kuže i tvoga srca. Prijatelj, to je sam Bog!”

Lipi moji, svima lipi pozdrav iz Osijeka. Javim se ponovo sa novom pričom o Hercegovcima izvan rodne nam grude!

Ostajte mi zdravo i veselo!

Autor:Anđa Petrović (Ljubić)