Kultura

IUz kuta naše Lele “Ponekad odlutam tako,

Ponekad odlutam tako,
ne znam ni kako,ni zašto,ni kuda…
Odlutam od svega;
od mojih noći,mojih dana,
od sebe same,mojih radosti,
mojih tuga…
istovremeno nema me nigdje
i ima me posvuda…
I tako izgubljena,usamljena
stojim iznad svijeta na oblaku svom…
I ne puštam ni glasa,ni jecaja,ni smjeha,
Šutnjom,osjećaja praznog,
poput malog naivnog djeteta,
ja čudim se  i sebi i ljudima,
i čitavom svijetu tom…
I kao da imam pravo;
ja tražim odgovore na pitanja svoja,
upirem očima u ljude,u svijet,u sebe,
ali odgovore naći ne mogu…
U traženju istina ja spoznajem;
Tek sada  sam pronađena…
Dalje od svijeta,dalje od ljudi,
dalje od ega,čovjek je bliže Bogu.
Jelena DM

Exit mobile version