Scena

HRVATSKI NAROD POD ZAŠTITNIČKIM PLAŠTOM MAJKE BOŽJE

DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)

Autor: I. GalešićNedjelja, 14. Kolovoz 2016. u 18:29

Djevici Mariji, našoj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utječe se od davnina. Njoj u čast i slavu, našoj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala

Pod zaštitnički plašt Majke Božje Hrvati se utječu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.

Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Krist”, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marija”. Taj su pozdrav Hrvati učinili svojim najraširenijim pozdravom sve do današnjih dana.

Blažena Djevica Marija pomagala je našem narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom” te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatske”.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.

Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Marija Bistrica

Goran Stanzl/PIXSELL

Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika.

“Svetište je mjesto hodočašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproštenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo činili nažao. Zbog svega toga svetište je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjeti”, objašnjava velečasni Zlatko Koren, voditelj svetišta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.

Gospa Ilačka

Goran Ferbezar/PIXSELL

Ilača – marijansko svetište Gospe “na Vodici” u Srijemu, čije štovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priči, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mještanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te večeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mještaninu i poručila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Kasnije je na tom mjestu sagrađena kapelica i zabilježena su čudesna ozdravljenja.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Marko Lukunic/Vecernji list

U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu štovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih što ih Zagreb posjeduje. Potječe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je pričvršćena na jelovu dasku. Slika je naročito štovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teški požar poharao Grič i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smještena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara”. O dvjestogodišnjici očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena Ona, Vratarica i Čuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.

1991. je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaštitnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.

Gospa od Zečeva

Zadarski list

Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni Grubišić.

Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispričala sumještanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena došla je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proširila priča o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi došli vidjeti čudo. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takvih čudotvornih događaja, potvrđenih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa.

Gospa Aljmaška

Krunoslav Petric/PIXSELL

Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta.

Na blagdan Velike Gospe ovdje hodočasti velik broj vjernika i turista – godišnje i do 150 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.

Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u Aljmaš. Na mjestu stare izgrađena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.

Svetište Gospe od Prizidnica

http://www.panoramio.com/

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”

Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.

Trsatsko marijansko svetište

Goran Kovacic/PIXSELL

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan je način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj događaj se toliko dojmio ondašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo.

Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodočasnik” podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta.

Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj

Tino Juric/PIXSELL

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinja”. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.

Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.

U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.

Marijansko svetište Zagreba – Remete

Jurica Galoic/PIXSELL

Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.

Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.

Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.

Marijansko svetište u Splitu – Pojišan

Facebook: Svetište i župa Gospe od Pojišana

Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi.

Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine

Matija Topolovec/PIXSELL

Nakon donošenja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagrađena 1761. godine. Unutrašnjost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne površine. Središnji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje Uzašašće Marijino s puno anđela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima četiri evanđelista. Na svođenom trijumfalnom luku je Škapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. Vješto je izvedena i kompozicija našašća čudotvornog kipića Marije s djetetom što ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.

Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin

Miranda Cikotic/PIXSELL

Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Marijansko svetište Majke Božje Molvarske

PIXSELL

S veličanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele sačuvao se drveni gotički kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. Mještani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronađen. Čudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetište i hodočasničko odredište. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.

Gospa od Suza

Ivica Galovic/ PIXSELL

U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.

‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova

Ivo Cagalj/PIXSELL

Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.

Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.

Svetište se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvučeno je u Biokovu. Prirodna špilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.

U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.

Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tišine kojom odiše, svetište Vepric jako je privlačno za hodočasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodočasničkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljače.

Svetište Majke Božje u Voćinu 

Dusan Mirkovic/PIXSELL

U Voćinu je smješteno jedno od značajnijih hrvatskih marijanskih svetišta, svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobročinitelja obnovljena je. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.

U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….

DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)

Autor: I. Galešić tropolje.info

Djevici Mariji, našoj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utječe se od davnina. Njoj u čast i slavu, našoj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala

Pod zaštitnički plašt Majke Božje Hrvati se utječu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.

Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Krist”, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marija”. Taj su pozdrav Hrvati učinili svojim najraširenijim pozdravom sve do današnjih dana.

Blažena Djevica Marija pomagala je našem narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom” te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatske”.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.

Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Marija Bistrica

Goran Stanzl/PIXSELL

Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika.

“Svetište je mjesto hodočašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproštenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo činili nažao. Zbog svega toga svetište je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjeti”, objašnjava velečasni Zlatko Koren, voditelj svetišta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.

Gospa Ilačka

Goran Ferbezar/PIXSELL

Ilača – marijansko svetište Gospe “na Vodici” u Srijemu, čije štovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priči, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mještanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te večeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mještaninu i poručila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Kasnije je na tom mjestu sagrađena kapelica i zabilježena su čudesna ozdravljenja.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Marko Lukunic/Vecernji list

U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu štovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih što ih Zagreb posjeduje. Potječe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je pričvršćena na jelovu dasku. Slika je naročito štovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teški požar poharao Grič i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smještena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara”. O dvjestogodišnjici očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena Ona, Vratarica i Čuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.

1991. je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaštitnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.

Gospa od Zečeva

Zadarski list

Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni Grubišić.

Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispričala sumještanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena došla je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proširila priča o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi došli vidjeti čudo. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takvih čudotvornih događaja, potvrđenih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa.

Gospa Aljmaška

Krunoslav Petric/PIXSELL

Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta.

Na blagdan Velike Gospe ovdje hodočasti velik broj vjernika i turista – godišnje i do 150 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.

Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u Aljmaš. Na mjestu stare izgrađena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.

Svetište Gospe od Prizidnica

http://www.panoramio.com/

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”

Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.

Trsatsko marijansko svetište

Goran Kovacic/PIXSELL

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan je način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj događaj se toliko dojmio ondašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo.

Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodočasnik” podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta.

Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj

Tino Juric/PIXSELL

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinja”. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.

Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.

U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.

Marijansko svetište Zagreba – Remete

Jurica Galoic/PIXSELL

Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.

Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.

Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.

Marijansko svetište u Splitu – Pojišan

Facebook: Svetište i župa Gospe od Pojišana

Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi.

Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine

Matija Topolovec/PIXSELL

Nakon donošenja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagrađena 1761. godine. Unutrašnjost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne površine. Središnji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje Uzašašće Marijino s puno anđela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima četiri evanđelista. Na svođenom trijumfalnom luku je Škapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. Vješto je izvedena i kompozicija našašća čudotvornog kipića Marije s djetetom što ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.

Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin

Miranda Cikotic/PIXSELL

Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Marijansko svetište Majke Božje Molvarske

PIXSELL

S veličanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele sačuvao se drveni gotički kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. Mještani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronađen. Čudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetište i hodočasničko odredište. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.

Gospa od Suza

Ivica Galovic/ PIXSELL

U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.

‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova

Ivo Cagalj/PIXSELL

Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.

Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.

Svetište se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvučeno je u Biokovu. Prirodna špilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.

U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.

Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tišine kojom odiše, svetište Vepric jako je privlačno za hodočasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodočasničkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljače.

Svetište Majke Božje u Voćinu 

Dusan Mirkovic/PIXSELL

U Voćinu je smješteno jedno od značajnijih hrvatskih marijanskih svetišta, svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobročinitelja obnovljena je. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.

U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….

DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)

Autor: I. GalešićNedjelja, 14. Kolovoz 2016. u 18:29

Djevici Mariji, našoj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utječe se od davnina. Njoj u čast i slavu, našoj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala

Pod zaštitnički plašt Majke Božje Hrvati se utječu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.

Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Krist”, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marija”. Taj su pozdrav Hrvati učinili svojim najraširenijim pozdravom sve do današnjih dana.

Blažena Djevica Marija pomagala je našem narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom” te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatske”.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.

Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Marija Bistrica

Goran Stanzl/PIXSELL

Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika.

“Svetište je mjesto hodočašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproštenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo činili nažao. Zbog svega toga svetište je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjeti”, objašnjava velečasni Zlatko Koren, voditelj svetišta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.

Gospa Ilačka

Goran Ferbezar/PIXSELL

Ilača – marijansko svetište Gospe “na Vodici” u Srijemu, čije štovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priči, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mještanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te večeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mještaninu i poručila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Kasnije je na tom mjestu sagrađena kapelica i zabilježena su čudesna ozdravljenja.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Marko Lukunic/Vecernji list

U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu štovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih što ih Zagreb posjeduje. Potječe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je pričvršćena na jelovu dasku. Slika je naročito štovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teški požar poharao Grič i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smještena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara”. O dvjestogodišnjici očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena Ona, Vratarica i Čuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.

1991. je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaštitnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.

Gospa od Zečeva

Zadarski list

Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni Grubišić.

Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispričala sumještanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena došla je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proširila priča o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi došli vidjeti čudo. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takvih čudotvornih događaja, potvrđenih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa.

Gospa Aljmaška

Krunoslav Petric/PIXSELL

Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta.

Na blagdan Velike Gospe ovdje hodočasti velik broj vjernika i turista – godišnje i do 150 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.

Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u Aljmaš. Na mjestu stare izgrađena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.

Svetište Gospe od Prizidnica

http://www.panoramio.com/

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”

Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.

Trsatsko marijansko svetište

Goran Kovacic/PIXSELL

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan je način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj događaj se toliko dojmio ondašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo.

Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodočasnik” podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta.

Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj

Tino Juric/PIXSELL

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinja”. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.

Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.

U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.

Marijansko svetište Zagreba – Remete

Jurica Galoic/PIXSELL

Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.

Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.

Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.

Marijansko svetište u Splitu – Pojišan

Facebook: Svetište i župa Gospe od Pojišana

Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi.

Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine

Matija Topolovec/PIXSELL

Nakon donošenja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagrađena 1761. godine. Unutrašnjost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne površine. Središnji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje Uzašašće Marijino s puno anđela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima četiri evanđelista. Na svođenom trijumfalnom luku je Škapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. Vješto je izvedena i kompozicija našašća čudotvornog kipića Marije s djetetom što ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.

Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin

Miranda Cikotic/PIXSELL

Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Marijansko svetište Majke Božje Molvarske

PIXSELL

S veličanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele sačuvao se drveni gotički kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. Mještani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronađen. Čudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetište i hodočasničko odredište. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.

Gospa od Suza

Ivica Galovic/ PIXSELL

U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.

‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova

Ivo Cagalj/PIXSELL

Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.

Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.

Svetište se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvučeno je u Biokovu. Prirodna špilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.

U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.

Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tišine kojom odiše, svetište Vepric jako je privlačno za hodočasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodočasničkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljače.

Svetište Majke Božje u Voćinu 

Dusan Mirkovic/PIXSELL

U Voćinu je smješteno jedno od značajnijih hrvatskih marijanskih svetišta, svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobročinitelja obnovljena je. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.

U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….

DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)

Autor: I. GalešićNedjelja, 14. Kolovoz 2016. u 18:29

Djevici Mariji, našoj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utječe se od davnina. Njoj u čast i slavu, našoj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala

Pod zaštitnički plašt Majke Božje Hrvati se utječu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.

Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Krist”, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marija”. Taj su pozdrav Hrvati učinili svojim najraširenijim pozdravom sve do današnjih dana.

Blažena Djevica Marija pomagala je našem narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom” te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatske”.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.

Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Marija Bistrica

Goran Stanzl/PIXSELL

Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika.

“Svetište je mjesto hodočašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproštenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo činili nažao. Zbog svega toga svetište je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjeti”, objašnjava velečasni Zlatko Koren, voditelj svetišta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.

Gospa Ilačka

Goran Ferbezar/PIXSELL

Ilača – marijansko svetište Gospe “na Vodici” u Srijemu, čije štovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priči, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mještanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te večeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mještaninu i poručila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Kasnije je na tom mjestu sagrađena kapelica i zabilježena su čudesna ozdravljenja.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Marko Lukunic/Vecernji list

U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu štovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih što ih Zagreb posjeduje. Potječe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je pričvršćena na jelovu dasku. Slika je naročito štovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teški požar poharao Grič i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smještena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara”. O dvjestogodišnjici očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena Ona, Vratarica i Čuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.

1991. je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaštitnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.

Gospa od Zečeva

Zadarski list

Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni Grubišić.

Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispričala sumještanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena došla je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proširila priča o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi došli vidjeti čudo. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takvih čudotvornih događaja, potvrđenih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa.

Gospa Aljmaška

Krunoslav Petric/PIXSELL

Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta.

Na blagdan Velike Gospe ovdje hodočasti velik broj vjernika i turista – godišnje i do 150 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.

Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u Aljmaš. Na mjestu stare izgrađena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.

Svetište Gospe od Prizidnica

http://www.panoramio.com/

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”

Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.

Trsatsko marijansko svetište

Goran Kovacic/PIXSELL

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan je način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj događaj se toliko dojmio ondašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo.

Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodočasnik” podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetišta.

Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj

Tino Juric/PIXSELL

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinja”. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.

Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.

U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.

Marijansko svetište Zagreba – Remete

Jurica Galoic/PIXSELL

Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.

Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.

Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.

Marijansko svetište u Splitu – Pojišan

Facebook: Svetište i župa Gospe od Pojišana

Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi.

Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine

Matija Topolovec/PIXSELL

Nakon donošenja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagrađena 1761. godine. Unutrašnjost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne površine. Središnji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje Uzašašće Marijino s puno anđela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima četiri evanđelista. Na svođenom trijumfalnom luku je Škapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. Vješto je izvedena i kompozicija našašća čudotvornog kipića Marije s djetetom što ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.

Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin

Miranda Cikotic/PIXSELL

Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Marijansko svetište Majke Božje Molvarske

PIXSELL

S veličanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele sačuvao se drveni gotički kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. Mještani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronađen. Čudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetište i hodočasničko odredište. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.

Gospa od Suza

Ivica Galovic/ PIXSELL

U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.

‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova

Ivo Cagalj/PIXSELL

Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.

Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.

Svetište se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvučeno je u Biokovu. Prirodna špilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.

U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.

Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tišine kojom odiše, svetište Vepric jako je privlačno za hodočasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodočasničkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljače.

Svetište Majke Božje u Voćinu 

Dusan Mirkovic/PIXSELL

U Voćinu je smješteno jedno od značajnijih hrvatskih marijanskih svetišta, svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobročinitelja obnovljena je. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.

U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….

Exit mobile version