Kad bi deset života imala
za Hrvatsku bi sve njih dala,
krv moja je sjeme Slobode
svi putevi preko Herceg Bosne vode.
Krik se preko planina ori
čuje se jeka granata,
Ljiljana nam i danas zbori
otvorena su Heroini Rajska vrata.
Dušman kleti
se za poraze sveti,
mladu bolničarku s mržnjom ubija
svoj otrov mržnje sam ispija.
Zvijeri milosti nemaju
uzalud se na počinak spremaju,
djelo njihovo će ih pratiti
za sve zlo će jednom platiti.
Tijelo su tada ubili
ali nisu duh Hrvatski slomili,
braća su je branili
uz nju mrtvi su ostali.
Sestra Ljiljana umire
svjetlo kroz tamu prodire,
ljubav nam ostaje njena
prati nas Anđeoska sjena.
Proplakala je suzna dolina
plakala je i Oklajnica planina,
braća su suzu pustili
Ljiljanu su kao sestru voljeli.
Gore gdje raste divlje cvijeće
i danas gore svijeće,
Križ drveni kao znak stoji
tama ga ne osvoji.
Toga dana tri Heroja su pala
u šumi su zauvijek ostala,
duše se visoko vinuše
slobodno lete u Raj Hrvatske duše.
Tužno je Duvanjsko polje
Mučenici pred Bogom stoje,
vjetar planinski puše
odmaraju se u miru Božje duše.
Ljiljana i dva Ivana
krvava je Oklajnica planina
za Slobodu tada padoše,
svoje mlade živote Narodu dadoše.
Autor@Vlado Visković
