General Željko Glasnović “Thompsonov “porin” je njegov narod”

“Marko Perković Thompson ne treba nikakav Porin da bi znao tko je – Hrvat, domoljub i katolik, ponosan na svoju vjeru, narod i korijene. Njegove pjesme, koje ne pišu salonski stratezi, nego srce i duša hrvatskog čovjeka, ne trebaju priznanje struke jer njegove pjesme i poruka žive u narodu i s narodom, a ne s nekakvim komisijama i salonskim elitama. One nisu izmišljene bajke s prizvukom izopačenih ljubavi, oskvrnjivanja obitelji, lažne slobode, mazohizma i patološki izvrnutih vrijednosti. One su naša povijest i istina.

Njegove pjesme nisu nastale da bi zadovoljile ukuse mentalnih obožavatelja režima krvavog bravara, već da bi odjekivale među ljudima koji vole svoju Domovinu i ponosno čuvaju njezinu povijest. Njegovu vrijednost ne određuju oni koji nikada nisu osjećali pripadnost ovoj zemlji, već oni koji su za nju krvarili i koji je istinski vole.

S druge strane, neki karakteri čak ni s deset Porina nikada neće znati tko su, jer su zauvijek ostali zarobljeni u pogrešnom vremenu i izgubljeni u pogrešnim ideologijama koje su odavno pale. Dok Thompson ponosno stoji uz svoj narod, oni ga pokušavaju omalovažiti, ne shvaćajući da se ljubav prema Domovini ne može ugasiti ni cenzurom ni nagradama.

Njihov problem nije Thompson, već vlastita nesposobnost jugoslavenskog mentalnog sklopa da prihvate Hrvatsku državu kao svoju Domovinu. Thompson ih smeta ne zato što je loš, već zato što pjeva istinu – a istina ih boli najviše. Ona je za njih kao egzorcizam. Podsjeća ih na sve ono što oni nikada nisu i neće moći biti – iskreni, bogobojazni i nepokolebljivi u ljubavi prema svojoj Domovini.

Dok jedni bezuspješno pokušavaju izbrisati hrvatski identitet, Thompson ga već desetljećima ponosno čuva i prenosi budućim generacijama. Njegov Porin zauvijek će ostati – njegov narod. Oni su stvarni i jedini simbol priznanja, koji nikakve ceremonije, struke ni nagrade ne mogu nadmašiti.”