Svi se mi nađemo u nekim čudnim situacijama u kojima ne znamo kako reagirati. Nepredvidive situacije nas uvijek slome. U nas se uvuku sumnje.Teško je na bilo koji način nanovo izgrađivati povjerenje ukoliko se osjećamo prevareni. Jednostavno previše se toga nakupi s vremenom. Teško da se može vjerovati ljudima. Sve je više onih koji prevrtljivo iskorištavaju našu dobrotu, naše sposobnosti. I jednostavno se čovjek osjeća istrošen. Uvlači se tada sumnja u sve. Nedostatak dobrote i dobre volje ostavlja nas začuđene koliko smo jedni drugima sposobni nanijet nesnošljivu štetu. Koliko je čovjek sebičan i kako samo misli na sebe. Doista je teško biti onaj koji na svaku stvarnost može gledati pozitivno ma koliko se god trudili. Koliko god prilike davali uvijek se izrodi sve u jednu veliku ljudsku glupost kojoj nema kraja.
A kada se osjećaš izigran, prevaren od onih koji su ti značili, koje si volio tada je to još teže podnijeti. Teško je nositi breme povrijeđenosti u životu. Jer se čovjek tada ponaša vrlo oprezan. Kad mu se dogode ozbiljne situacije tada promatra svijet sasvim novim očima. Sagleda pravu istinu onih o kojima smo se nadali da imaju nešto dragocjeno. A kad tamo ništa. Praznina. Tada uvidimo da je sve bila gluma i pretvaranje. Bog je onaj koji nam daje uvijek novu milost da sagledamo i uvidimo tko je za nas, za naše društvo.