Ekologija – tropolje.info

HGSS: Radioamateri Herceg Bosne nam nesebično ustupaju svoju opremu –

mladen nist — Sun, 06 Feb 2022 10:10:54 +0000

Zajednica radioamatera Herceg Bosne posjeduje jedan od najsuvremenijih komunikacijskih sustava veza u ovom dijelu Europe. – Pročitajte više na:

Povodom proslave 11.obljetnice neprekidnog djelovanja Hercegovačke Službe Spašavanja Mostar (HGSS) uručena je zahvalnica Zajednici radioamatera Herceg Bosne. HGSS se zahvalio na suradnji a koja podrazumjeva korištenje digitalne radioamaterske repetitorske mreže za potrebe potrage nestalih osoba čime radioamateri daju svoj dio doprinosa aktivnostima koji se provode u svrhu poboljšanja sigurnosti i otklanjanja opasnosti na nepristupačnim područjima. Predsjednik GSSu BiH Zdenko Marić se zahvalio radioamaterima ZRHB i istaknuo da ova udruga zaljubljenika u tehniku na volonterskoj osnovi održavaju i dio repetitorske opreme GSS a često nesebično i ustupaju dio svoje komunikacijske opreme za potrebe Gorske Službe Spašavanja. PROČITAJTE JOŠ 11 godina mostarskog HGSS-a: Imamo razloga da budemo zadovoljni Zajednica radioamatera Herceg Bosne posjeduje jedan od najsuvremenijih komunikacijskih sustava veza u ovom dijelu Europe. Zahvaljujući potpori lokalne zajednice u zadnje vrijeme instalirano je novih pet digitalnih repetitora koji pokrivaju veliki dio BiH, priopćila je Zajednica radioamatera Herceg Bosne – Pročitajte više na: https://bljesak.info/vijesti/flash/hgss-radioamateri-herceg-bosne-nam-nesebicno-ustupaju-svoju-opremu/373297

Izabrano novo rukovodstvo Udruge HAVC “Kraljica Katarina”

mladen nist — Sun, 05 Dec 2021 09:09:25 +0000

Misija HAVC “Kraljica Katarina” je promocija povijesnih istina, tradicije, proširenje znanja i kulture, očuvanje identiteta, jezika i običaja kroz audiovizualnu komunikaciju i filmsku produkciju

zborna Skupština Udruge hrvatskog audiovizualnog centra „Kraljica Katarina“ održana je u maloj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Na sjednici je izabrano novo rukovodstvo. Prijedlog starog saziva (posebno pok redatelja Vlatka Filipovića) je kako ženama treba prepustiti vodstvo HAVC „Kraljica Katarina“. Slijedom istog kolege iz starog saziva su kandidirali: Za predsjednicu Ljilju Zovko Za zamjenicu predsjednice Dalfinu Bošnjak Za generalnu tajnicu Mirnu Ljubičić. Na jučerašnjoj sjednici su tako u novo rukovodstvo i izabrane: Ljilja Zovko predsjednica, Dalfina Bošnjak zamjenica predsjednice, Mirna Ljubičić generalna tajnica, Marina Kljajo Radić dopredsjednica, Miljenka Koštro dopredsjednica, Ljiljana Rajković umjetnička ravnateljica, Maja Knezović Lasić zamjenica umjetničke ravnateljice. U Nadzorni odbor su izabrani: Zdenka Zelenika, Željka Ergelašev, Milenko Miličević, Ivica Đogić. Zadaća ovog tima je kreativna promocija stvaralaštva. – Sve članice “hrvatske žene” su dio tima koji će dati potporu ovakvoj organizaciji. Očekujem kako će Mirna kao vrsni organizator u Udruzi “hrvatska žena”, te Dalfina kao zamjenica predsjednice Zajednice žena “Kraljica Katarina Kosaca” i uspješna poslovna žena prihvatiti kandidaturu. Također su dobrodošle sve žene iz struke u oblasti audio vizualne( AV) komunikacije (kultura, povijest, stvaralaštvo), poručila je predsjednica Ljilja Zovko. Udruga HAVC “Kraljica Katarina” je utemeljena u Ravnom 2014 godine. Za prvog predsjednika je izabran ministar kulture HRHB Jozo Marić, a kasnije Ivan Đogić dipl ekonomista i dipl ing Milenko Miličević. – Hvala svima koji su sačuvali u knjigama, pjesmama, umjetničkim radovima i glazbenim djelima ime naše kraljice i svih kraljeva, hercega, vojvoda, banova a posebno hvala mudrim utemeljiteljima koji su 1994 pokrenuli Hrvatsku Uzdanicu Mostar HUM (Marin Topić, Petar Zelenika i Miro Arapovitzu ) te tiskali 8 povijesnih brojeva HUMa. U prvom broju na prvoj stranici je objavljen povijesni tekst “intervju sa Herceg Stjepanom” U zadnjem broju broj 8. objavljena je fotografija Mate Bobana. A u predzadnjem sedmom izdanju je objavljena (prvi put u povijesti tiskovine) umjetnička slika Kraljice Katarine. 2013 godine HUM su obnovili Petar Zelenika, Blaško Raguž i Miro Arapovitz a kasnije su se HUMu pridružili Velimir Pšeničnik Njirić, Martin Raguž i Srećko Boras, poručila je Zovko. – Hvala Bogu i svima koji su bili mudri u teškim vremenima te danas imamo svoj hrvatski kulturni centar koji smo formalo i registrirali kao hrvatski dom “herceg Stjepan Kosača” a kasnije i likovnu galeriju “Kraljica Katarina”. Znali smo kako s povijesnim imenima naših predaka hranimo korijen kroz koji živi loza Kotromanića, Kosača i Hrvatinića. Vjera, običaji, tradicija, kultura, jezik su sačuvani i u najtežim životnim mukama, rekla je Zovko. Misija HAVC “Kraljica Katarina” je promocija povijesnih istina, tradicije, proširenje znanja i kulture, očuvanje identiteta, jezika i običaja kroz audiovizualnu komunikaciju i filmsku produkciju. Završen je velik dio predradnji koje su nužne za pripremu igranog filma i TV serije o Kraljici Katarini Kosači. Veliki dio materijala i idejnih rješenja je uradio, nažalost od 2019 god. pokojni, redatelj Vlatko Filipović. Upravo želimo nastaviti kreativni uradak koji je započeo Vlatko Filipović (nakon završenog studija redateljstva 1960 godine prvi film s kojim se prijavio je bio film o Kraljici Katarini). Dakle prva klica filma je zasijana 1960, zatim je osvježena 1994 a zaživjela 2013. 2021/22 godina je zadnja prigoda završiti film, a ako ne završimo neki drugi ljudi snimati djela “izokrenutih povijesnih korijena” (neistina)

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/vijesti/izabrano-novo-rukovodstvo-udruge-havc-kraljica-katarina-1544616 – www.vecernji.ba

ČOVIĆ ZA HTV: Imat ćemo dovoljno načina kako postupiti ako ne dođe do dogovora, tražimo apsolutnu jednakopravnost

mladen nist — Fri, 03 Dec 2021 19:34:47 +0000

Predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH i HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je u Dnevniku HTV-a da se nakon četiri dana pregovora u Sarajevu oko izmjena izbornog zakona, došlo do nekog rješenja, ali da i dalje postoje prepreke.

“Može se reći da stalno postižemo neki mali napredak, na tragu našeg sporazuma iz Mostara od 17. lipnja 2020., kada smo definirali legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda kroz izborni zakon”, kazao je.

Upitan ima li izbora te hoće li se brisati nacionalni predznaci pri izboru članova Predsjedništva BiH, Čović kaže da zasigurno neće pristati na brisanje nacionalnih odrednica.

– Hrvatski narod ima izbora za BiH, ovo je naša domovina, mi smo ključna poveznica između dva druga naroda koja teže za separatizmom, unitarizmom i siguran sam da nećemo polagati račune bilo kome, za ono što tražimo je apsolutna jednakopravnost tri konstitutivna naroda i svih drugih žitelja koji se tako ne izjašnjavaju. Rješenja ima, na uvjete koji nam se postavljaju da odustanemo od nacionalnih odrednica ili imena – Hrvat, Bošnjak Srbin sigurno nećemo pristati, rekao je Dragan Čović.

Pregovori uz posredovanje predstavnika međunarodne zajednice se nastavljaju, izbori su u listopadu iduće godine, moraju se raspisati u travnju.

Odgovarajući na pitanje što ako ne dođe do dogovora do kraja ove godine, Čović kaže da je usuglašen još jedan termin za razgovore kada bi trebao biti postignut konačan dogovor.

-Međunarodni predstavnici učinili su ogroman napor da mi iz BIH sjednemo zajedno za stol, jer sami to evidentno ne bismo mogli napraviti. Ja ne bih ostavljalo nikakve hipotetske odrednice oko toga što ako se ne dogovori. Prije svega moramo iskoristiti narednih 20-ak dana da završimo razgovore. Danas smo kroz Hrvatski narodni sabor dali vrlo jasne okvire – moramo čuvati BiH, jednakopravnost i legitimno predstavljanje. Imat ćemo dovoljno načina kako postupiti ako se ne postigne takav dogovor. Nepopravljiv sam optimist, i dijelim optimizam s predstavnicima europske i američke administracije, kazao je Čović.

Odgovarajući zašto je glasovao za poništenje nametnutog Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida, Čović kaže d je protiv toga da bilo tko nameće bilo kakve odredbe zakona.

– O toj se odluci intenzivno vodila rasprava ovih dana. Treba voditi računa da je pristup tom zasjedanju parlamentarne skupštine, odnosno Domu naroda, bio dogovor s međunarodnim institucijama da ponovno pokrenemo rad zakonodavnog tijela koji je umirovljen upravo zbog nametnutog rješenja koji dopunjava kazneni zakon BiH, a mi smo i tada bili protiv toga da bilo tko nameće zakone. Ušli smo u ovu igru da vratimo predstavnike međunarodne institucije i vratimo predstavnike srpskog naroda i to raspravimo. Na žalost, neki su iskoristili to da bi poslali poruku da je taj zaključak, koji nije prošao, a stvorio je ambijent da se vratimo u parlamentarnu raspravu, bio jako zloupotrebljen. Iskorištena je žrtva svih koji su u ratu stradali. Isprika svima s čijim se osjećajima netko poigrao u moje ime. Pokušali smo okupiti predstavnike Bošnjaka i Srba u parlamentarnoj skupštini, u dogovoru s međunarodnim institucijama. Kada smo jučer ponovno zamoljeni da posredujemo, toplo sam se zahvalio da nećemo više ulaziti u te igre. Žao mi je što se zloupotrebljavaju žrtve, poručio je.

Cjeloviti razgovor pogledajte OVDJE./HMS/

Održana Klauzura HDZ-a BiH

mladen nist — Fri, 26 Nov 2021 18:07:40 +0000

Nakon održanih sjednica proširenog Predsjedništva, a potom i Središnjeg odbora Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) danas je na Kupresu održala i Klauzuru.

Cjelodnevni program Klauzure, predstavljen u tri panela s jasnom analizom strateških odrednica i budućih aktivnosti stranačkog političkog djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti, koja će biti pretočena u Strategiju HDZ-a BiH.

Okupljeni dužnosnici sa svih razina zakonodavne i izvršne vlasti, državne i entitetskih, županijskih i lokalnih razina razgovarali su o aktualnoj političkoj situaciji, strateškim ciljevima, te stanju i poziciji Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Pored osvrta, dužnosnici su se kroz raspravu dotaknuli svih područja djelovanja HDZ-a BiH, kao i planova angažmana za predstojeće razdoblje.

Klauzuri je nazočio i ministar vanjskih i europskih poslova RH Gordan Grlić Radman.

Dona Vekić “Sretna sam što sam od danas postala brand ambasador Peugeota

mladen nist — Fri, 26 Nov 2021 06:47:13 +0000

Happy to announce that today I become a Peugeot brand ambassador, that embodies luxury design, quality and driving pleasure. They recognized my ambition for further tennis success and I am grateful they will support me on this journey. Peugeot has the same values that I, as an athlete and owner of My_DNNA appreciate. Looking forward to everything that is in front of us!

#peugeot

Sretna sam što sam od danas postala brand ambasador Peugeota koji utjelovljuje vrhunski dizajn, kvalitetu i užitak u vožnji. Prepoznali su moju ambiciju za daljnjim sportskim uspjesima i zahvalna sam što će mi na tom putu pružiti podršku. Vrijednosti o kojoj brinem kao sportašica i vlasnica privatnog branda DNNA poklapaju se s onima koje Peugeot naglašava kroz svoj brand. Veselim se svemu što nas očekuje!

NE ODGOVORITE LJUDIMA!

mladen nist — Thu, 25 Nov 2021 16:44:47 +0000

NE ODGOVORITE LJUDIMA!

Sinoć sam gostovao u emisiji “Odgovorite ljudima” na Federalnoj televiziji. Nakon sat vremena upornog prekidanja, izvrtanja riječi, zlonamjernih imputacija, neutemeljenih optužbi i općenito nemogućnosti da dovršim misao, zasigurno bi bilo prikladnije emisiju preimenovati u “Ne odgovorite ljudima”.

Emisija se očigledno vodi prema unaprijed postavljenom narativu koji njeguje dogme bošnjačkog nacionalizma. Svako odstupanje od navedenoga se tretira neprijateljski i dočekuje na nož. Primjerice, čim sam spomenuo velikobošnjački nacionalizam kao najveći generator svih problema, istog trenutka sam prekinut.

Nadalje, nije mi dozvoljeno da do kraja demistificiram neuvjerljivu farsu probošnjačkih stranaka koje se lažno predstavljaju kao “probosanske”, iako su, po srži svog političkog djelovanja, to zapravo antibosanske i anti-BiH stranke.

Inače, teško mi je zamisliti bezobrazniji čin u duboko podijeljenom društvu od toga da jedan segment pokušava monopolizirati identificiranje sa državom, a pogotovo zbog toga što upravo ta strana najviše ruši državu i negira temeljno načelo njenog Ustava.

O ukupnom raspoloženju prema hereticima koji ne štuju dogme (pro)bošnjačkog nacionalizma možda ponajbolje svjedoči reakcija voditelja na moju tvrdnju da se vladavina prava u nekim stvarima više poštivala prije 100 godina na ovom prostoru.

Naime, naveo sam primjer slavnog Ive Andrića koji se tada nije mogao zaposliti u diplomaciji sve dok nije doktorirao u Grazu, dok danas imamo Martinu Mlinarević koja je protupravno imenovana veleposlanicom, unatoč činjenici da nema fakultetsku diplomu. Voditelj je ove notorne činjenice okarakterizirao kao “vrijeđanje”.

Cijela emisija je bila poprilično besmislena i nije poslužila ničemu, izuzev što je još jednom dokazala elementarnu činjenicu da smo duboko podijeljeno društvo, a što mnogi ne prihvaćaju.

Pored toga, emisija je pokazala kako mogućnost uspostavljanja ozbiljnog, racionalnog i emocijama lišenog dijaloga očigledno još uvijek ne postoji, niti će postojati sve dok FTV kao jedan od javnih RTV servisa nastavi služiti kao produžena ruka velikobošnjačkog nacionalizma.

Evidentno je kako na FTV-u možete drugačije razmišljati i iznositi vlastite stavove, ali samo dok vas voditelj promptno ne prekine i onemogući ispunjavanje temeljnog smisla emisije – da odgovorite ljudima.

Ako mi ne vjerujete, uvjerite se sami: https://www.youtube.com/watch?v=0Qt2rDyD-Ko

Područje privitaka

Pregled videozapisa Odgovorite ljudima, 24.11.2021. na YouTubeu

Tjedni komentar…Uvažiti samog sebe, to je proces koji traje….

mladen nist — Wed, 17 Nov 2021 21:05:37 +0000

Iako sam imao veliku želju nazočiti cjelokupnom programu obilježavanja 30 te obljetnice utemeljenja HZHB obveza me spriječila. Stigao sam se pozdraviti sa prijateljima, odmah sam prepoznao nove organizacijske uratke, vidljiva je suradnja svih hrvatskih institucija, politički dio je preuzeo HNS, braniteljski dio je preuzeo Dokumentacijski institut, znanstveni dio je u nadležnosti HZ HB, sukladno činjenici da je Predsjednik HZHB prof. dr. Ivo Čolak Uz suradnju HNS kao krovne hrvatske institucije te uz potporu predsjednice Sabora HZHB Lidije Bradare. organiziranje 30 te obljetnice je prilagođeno epidemiološkom stanju.

Poznato je kako Zapadnohercegovačka županija obilježava tradicionalno u Grudama dan utemeljenja Herceg Bosne a istovremeno je i dan Županije proglašen neradnim.

Predsjednik Vlade ZHŽ Zdenko Ćosić je sudjelovao u emisiji “Kompas” a javna tribina u zgradi Sabora ZHŽ u Širokom Brijegu je također odlično realizirana. Obilježen je polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća dan tuge pada Vukovara i Škabrnje

Pohvale za organiziranje programa obilježavanja dana ponosa i slave, tuge i herojstva. U ovom razdoblju se rješava politička sudbina našeg naroda u Bosni i Hercegovini, uz blagoslov Međunarodne zajednice. Iskoristio sam prigodu i Predsjednici Sabora HZHB uručio Sat sa znakom Prve dragovoljačke postrojbe Poskok bojne koja je utemeljena 19. srpnja 1991 godine kao temeljna Prva postrojba hrvatskog naroda u BiH. Upravo sat simbolizira vrijeme, odnosno proces koji traje, kao i potporu Instituciji na čijem je čelu. zasluženo, gospođa Bradara.

Osobno sam svjedok poslijeratnih aktivnosti, sudjelovao sam u političkim i braniteljskim aktivnostima tog vremena. Pohvale za rad i požrtvovnost gospođi Lidiji.

Osobito zadovoljstvo osjećam kad sretoh Davora Čordaša. kratko mi prigovori što rano šaljem poruke, brzo smo riješili problem uz asistenciju kolegice Ljilje, Davor će smanjiti ton, jer ja se promijeniti ne mogu,(rano pišem i šaljem poruke).

Posebno ugodan i učinkovit razgovor smo imali sa našom ministricom financija ŽSB Mirjanom Plavčić , vrlo brzo dogovorili posjetu našeg tima Središnjoj Bosni.

Analitički tim BPZ

Voditelj tima

Mladen Ljubić Vajta

Hodočastili na Stjepan grad 25.10.2021 Prije 543 godine je umrla Kraljica Katarina

mladen nist — Tue, 26 Oct 2021 04:03:54 +0000

1.2

USORA Čović na sastanku okuplja načelnike iz HDZ-a BiH, dolazi i Zvonko Milas

mladen nist — Sun, 24 Oct 2021 11:40:10 +0000

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović održat će u ponedjeljak, 25. listopada, u Usori sastanak s gradonačelnicima i načelnicima izabranima ispred HDZ-a BiH

Sastanku, koji će se održati u Hotelu “Split” s početkom u 12 sati, nazočit će i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, priopćeno je iz HDZ-a BiH.

Govor gen. Ivana Tolja na promociji knjige Raghima Ademija “Samo istina”

mladen nist — Fri, 22 Oct 2021 18:03:47 +0000

”Ima istina od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, položaja s kojih se ne može uzmicati.” Ovo su riječi pokojnoga kardinala i zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića izrečene u teškim i presudnim vremenima za život i opstojnost hrvatskoga naroda. Citira ih i uzima kao motto svoje knjige ”Samo istina” general HV, Rahim Ademi.

Dakle, nije naveo misli ni jednoga političara, vojskovođe, već čovjeka koji se nije primarno bavio politikom, točnije rečeno, uopće se nije bavio politikom, već je naviještao i govorio ono što je pravedno i što se mora bez obzira na okolnosti i posljedice. Baš kao što je činio i njegov predšasnik, velike i svete uspomene kardinal Alojzije Stepinac.

Unatoč tome što nisu bili ni političari ni ratnici jedan i drugi dali su silan doprinos izlasku hrvatskoga naroda iz ropstva minulih i umrlih Jugoslavija. Oružje im je bilo naviještanje i svjedočenje Istine, koja jedino oslobađa i stvara uvjete na kojima treba počivati sadašnjost i budućnost: dostojanstven, razuman i pravedan život svake pojedine osobe, obitelji, društvene zajednice i naroda.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Ljubitelji fantasy igara – ovo je igra koju ste čekali! Besplatna instalacija

Ovim je citatom general Ademi ponudio ključ za razumijevanje značajnoga, pa i u nekim segmentima intrigantnoga ratnog dnevnika. Pa i samim naslovom, ”Samo istina”, već na koricama ove knjige autor određuje smjer, namjeru i razlog objelodanjivanja, kratki biografski podatci, udar na njega pod optužbom za albanski nacionalizam, izbacivanje iz SKJ, napuštanje JNA, s činom majora, u siječnju 1991. i nakon razdoblja prikrivene suradnje s hrvatskim vlastima, u srpnju 1991. priključuje se HV u Šibeniku, de facto od samih početaka velikosrpske agresije, pa do velikih kolosalnih, oslobodilačkih i pobjedničkih ratnih operacija Ljeto 95, i Kozjak, to jest Oluja 95.

General Rahim Ademi ne samo da je sudjelovao u tim operacijama, on ih je zajedno s nekolicinom pripremao i provodio davši kao visoki časnik i jedan od ratnih zapovjednika, velik i značajan doprinos. Valja reći da on, u skladu s naslovom svoje knjige, ratnoga dnevnika beskompromisno sučeljuje svoje poglede i stajališta, s evidentnom namjerom dokazivanja da je u pravu i da mu je istina, povijesna istina o ratnim zbivanjima na prvome mjestu, bez obzira na to hoće li to i kako će to i na koji način, pojedinci ili dio javnosti prihvatiti.

Jasno, u ovoj knjizi, značajno mjesto zauzima i opis kalvarije kroz koju je prolazio pritisnut optužbama za ratne zločine. Gore od toga, pogodila ga je napuštenost i bespomoć u kojoj se našao kao čovjek i kao general HV. Još gore, još ogorčenije pogodili su ga postupci pojedinaca i struktura koje su ga trebale štititi, ako ne zbog njega kao osobe, onda svakako zbog zaštite državnoga i nacionalnog interesa. Izostalo je i jedno i drugo.

Da je tomu bilo tako, ne samo da vjerujem zapisima generala Ademija, već mogu dijelom i posvjedočiti na osobnom primjeru: po nalogu gospođe Carle de Ponte, pozvan sam bio u ured haaških istražitelja, gdje sam tri dana bio izvrgnut ispitivanjima i njihovim lukavim i rafiniranim metodama ne bi li od mene izvukli bilo što, pa i najmanju sitnicu, koja bi teretila moju državu za koju sam se borio, moju vojsku u kojoj sam bio, sudjelovao i vršio časničke i zapovjedničke dužnosti na koje sam bio postavljen. I ono što mi je bilo najodvratnije, njihovi pokušaji ne bi li me svim mogućim smicalicama navukli da uprem, barem toliko, prstom na neke od svojih kolega, suboraca i generala. Jasno, jedan od njih, na njihovu nišanu je bio i general Rahim Ademi.

Ne želim, a nije ni mjesto ni trenutak, govoriti o detaljima toga ni malo laka ispitivanja. Zasigurno, sve je to zabilježeno i vjerojatno će i to prije ili poslije ugledati svjetlo dana. Barem po onoj, kako naš narod poslovično govori: ”Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju”. Ništa ne zamjeram tom dvojcu koji me je ispitivao, toj dvojici Engleza, haških agenata. Radili su svoj posao za koji su bili sjajno plaćeni. Osobno, osjećao sam se poniženim da se sve to odvijalo u srcu hrvatskoga glavnog grada, u našoj vojarni HV-a na Črnomercu. Nimalo slučajno da su se baš tamo smjestili. Vjerojatno, između ostalog, da nam pokažu koliko smo jadni i poniženi…

Da, u našoj su se vojarni ugnijezdili i nisu ih tamo smjestili svemirci, već naša tada snishodljiva vlast, koja je otvarala poglavlja u pregovorima za ulazak u EU, a u cijenu pregovora su bili uračunati životi i sudbine naših generala i to ne bilo kakvih, već ratnih, pobjedničkih generala, pobjedničke vojske koja je izborila slobodu hrvatskome narodu i sačuvala teritorijalni integritet Republike Hrvatske.

Nekoliko dana prije tih ispitivanja, smatrao sam potrebnim obavijestiti i konzultirati se o svemu tome s mjerodavnim osobama, a i da preko njih ishodim dopuštenje da mogu ući u arhiv i pregledati dokumentaciju jer, godine su prohujale od završetka rata i tko će popamtiti sve te događaje i znati što je sve sporno haškoj gospodi. Zovem preko centra za obavješćivanje, koga drugog, nego Predsjednika vlade. Činilo mi se to normalnim, a i privatno sam ga poznavao, bio je član stranke u kojoj sam bio među prvim utemeljiteljima.

Osim toga nisam bio u pitanju ja kao osoba, kao brojka (naučili smo olako i ni za što, za Judine škude žrtvovati ljude) već je bio u pitanju general HV-a, ratni načelnik Političke uprave u MORH-u i Hrvatskoj vojsci i konačno u pitanju je bio pokušaj kompromitiranja Domovinskoga rata, a samim tim i Hrvatske kao države. Telefonist me uljudno, gotovo radosno pozdravlja i pokušava spojiti s Predsjednikom. Nakon jedno dvije minute, javlja mi se i kaže sa žaljenjem da mu je Predsjednik rekao da ne može razgovarati da je zauzet drugim poslovima. Eto, tako je to bilo… Nakon završenih ispitivanja želio sam obavijestiti mjerodavne o sadržaju, tijeku i mogućim razlozima i posljedicama takva postupanja haaškoga tužiteljstva. Nisam u tome uspio, nikoga to u našoj, hrvatskoj vlasti nije interesiralo. Nisu imali vremena, važniji su ih poslovi pritiskali!

Po završetku rata, točnije, odmah nakon Oluje počeli su se pojavljivati tekstovi i knjige o operativnim sadržajima i izvođenjima oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske, o prenaglašenim ulogama i zaslugama pojedinaca. Sve se otprilike svodilo na to kako su oni sve planirali, izvodili i bez njih, ispada tako, ne bi se uspjelo pobjednički dovršiti Domovinski i obrambeni rat. Kao načelnik Političke uprave zamolio sam da se to ne čini i da nije vrijeme za knjige takvih sadržaja i da mnoge stvari i događaji o kojima pišu i govore moraju jedno vrijeme ostati državna i vojna tajna. I da nam, u krajnjoj liniji, sve to može naštetiti, tim više što su se optužnice spremale.

Njihova japajakanja, samohvale, neće završiti dobrim ni za njih, ni za nas, kao narod i vojsku i državu u cjelini, tim više što podosta toga što su iznosili u tim knjigama nije bilo u skladu s objektivnom istinom, a upravo se to po sudištima, od Haaga do naših domaćih sudova stavljalo na teret pojedincima, koji su trebali platiti cijenu takvim nerazboritim postupcima, izjavama i pisanijama. Nitko mi ne može reći, a još manje dokazati da to nije tako, tim više što sam na ispitivanjima bio suočen s takvim iskazima i koje sam, na žalost i bijes mojih ispitivača, u temelju nijekao i odbacivao, pokušavajući zaštititi čistoću naše pravedne borbe i naših oslobodilačkih akcija, od početka agresije, pa sve do Bljeska i Oluje.

I dan danas gledamo vašar taština, slušamo neke pojedince koji tvrde da su sve vodili, da su sve planirali i ispada da bi bez njih bila propast svijeta. Potpuno mi je jasno da ni generalu Rahimu Ademiju nije lako ovo slušati i gledati. On se s pravom pita u kojem je to ratu on bio, za što se borio, koja je uloga i njegov doprinos u svemu tome? General Rahim Ademi je svojom knjigom, svojim ratnim dnevnikom pokušao javnosti reći da ima podosta toga što nije tako kako se govori, piše. U nekim segmentima, u njegovom ratnom dnevniku, stvari stoje drukčije od onoga što se pokušava kanonizirati kao povijest Domovinskoga rata.

Pred povjesničarima je zadaća da se time pozabave i da ustanove je li to tako i jesu li točna određen stajališta, koja autor iznosi, pa u tome smislu valja citirati generalove riječi, otisnute i na poleđini njegove knjige: ”U ratu nikome nije smetao moj potpis na borbenim dokumentima, a poslije rata moja uloga u planiranju i izvođenju operacija potpuno je marginalizirana. Potkraj 1995. i početkom 1996. napisani su novi planovi nacrtani novi zemljovidi, originalni dokumenti zamijenjeni su krivotvorinama jer je na njima morao biti novi potpis. Tako nove generacije danas uče da je operacije Zima 94/95, Skok 1, Skok – 95, ( Skok 2) Ljeto – 95, Kozjak – 95, ( Oluja – 95) Maestral-2 i Južni potez planirao netko drugi. Na vrat su mi natovarili i haašku optužnicu, a poslije i optužnicu našega pravosuđa. Tako se nagrađuje onaj koji je prošao sva ratišta i borio se pet godina za ovu državu na prvoj crti.”

Smatram da je već i samo ova tvrdnja dovoljna da povjesničari, vojni analitičari, a i ljudi drugih struka, krenu u objektivno istraživanje, držeći se Tacitove maksime: Sine ira et studio.

Evo, ovdje u publici vidim i generala Ljubu Ćesića Rojsa, često spominjana u ovoj knjizi i kojemu general Ademi izriče zahvalnost, naglasivši da mu je jedino on pomagao u teškim trenucima za njega i njegovu obitelj. Da i ja sam s generalom Rojsom prošao puno toga, dijelivši često i žalost i radost, pa i po život opasne situacije u vrletima gdje se branila Hrvatska. Odgovorno tvrdim da se određene operacije, posebice Oluja ne bi tako brzo i uspješno izvele da nije bilo njega i njegove, naše inženjerije, koja je u nemogućim uvjetima na Dinari odradila posao i omogućila da izvedemo potpuno iznenadni napad, s pravca kojeg srpske neprijateljske formacije nisu očekivale.

General Ademi o tome u svojoj knjizi na 210. str. piše, citiram. ”Štapski generali” uopće nisu imali ideju oslobođenja Knina s dinarskog pravca i nisu shvaćali viziju i strategiju ministra obrane Gojka Šuška, koji je želio da se u Knin uđe baš preko Dinare, iz područja Bosanskog Grahova. Njihova je ideja bila suprotna: da se Knin oslobodi kao i u svakom prijašnjem ratu i onako kako su to učinili partizani – iz smjera Sinja, Zadra i Benkovca.

”Veliki planeri operacija” uspjeli su uvjeriti načelnika Glavnog stožera HV-a generala Bobetka da prihvati njihov plan te mu podmetnuli dokument o oslobađanju okupiranog teritorija Republike Hrvatske…”

Rojs se sigurno sjeća, kako je u stožeru, u hodu nastala sintagma ”hrvatske snage”. Naime javilo se nezadovoljstvo u gardijskim brigadama HV-a, zbog česta spominjanja u medijima HVO-a. Osjetili su se zapostavljeni, posebice u operaciji Ljeto 95. gdje smo, logično, više naglašavali ulogu gardijskih brigada HVO-a. Pitao sam ministra Šuška što učiniti da smanjimo bespotrebnu napetost i prigovore, jer dnevnik je na HTV- u trebao započeti za pet minuta. Rekao mi je da to nije njegov posao i da on nije načelnik Političke uprave. Sinulo mi je u trenu: nema više u medijima HV-a i HVO-a, odsada ćemo govoriti samo o Hrvatskim snagama. Kako onda, tako i danas, to je ostalo gotovo kao službena formulacija, koja je prije svega označivala, a i sada označuje, jedinstvo i nedjeljivost hrvatskoga naroda. Neki hvalisavci i tu sintagmu prisvajaju, uvjereni u svoja strateška, geostrateška i geopolitička znanja i umijeća.

Iz ratnoga dnevnika generala Ademija, na mnogo je mjesta istaknuta velika, ključna uloga Franje Tuđmana i ratnoga ministra Gojka Šuška. Što više godine prolaze, sve je više jasan njihov nemjerljiv doprinos u formiranju države i obrani njena suvereniteta i teritorijalnoga integriteta. Tuđman je bio veliki političar, državnik i vojskovođa, a Šušak, generali i zapovjednici izvršitelji jedinstvene zadaće, koja je bila stavljena pred njih, a to je ostvarenje stoljetnih snova o slobodnoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj državi.

Ipak, najzaslužniji za njen nastanak i obranu su hrvatski branitelji, hrvatska vojska, kojoj smo bili na čelu, posebice tisuće naših palih boraca, tisuće stradalih i ranjenih. Dostojno i pravedno general Rahim Ademi upravo njima izriče svoju zahvalu i kaže: ”A posebno priznanje ide onima koji su dali svoje živote. Za mene su svi heroji, jer su u obrani domovine dali najviše od svih nas. Hvala vam, heroji moji, i neka vam je laka hrvatska zemlja!” Eto, ovim je riječima general završio svoju knjigu.

Ovih dana, zapravo cijelu ovu godinu, Hrvatska obilježuje 30. obljetnicu od početka strašne agresije. Prisjetili smo se i obljetnice odluke Hrvatskoga državnog sabora o neovisnosti i prekidu svih državnih i pravnih sveza sa SFRJ, pa potom i obljetnice raketiranja Banskih dvora s namjerom da se pobije državno vodstvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom. Prisjećamo se i obljetnice stradanja i pada Vukovara, Ovčare, Lovasa, Škabrnje… i mnogih, mnogih drugih mjesta i stratišta gdje su počinjeni užasni zločini nad hrvatskim narodom.

Knjiga generala Rahima Ademija korespondira s tim prisjećanjima prije 30 godina i iz svoga rakursa nudi kroz ratni dnevnik stanje u kojemu smo se našli 1991., pa sve do završetka, okončanja ratnih djelovanja 1995. god. Koliko je meni poznato, nitko od visoko pozicioniranih časnika i ratnih zapovjednika nije dosad objavio takav dnevnik, koji obuhvaća gotovo cijelo razdoblje rata: opise priprema postrojbi za ratno djelovanje, pripreme operacija, izvedbe i tijek operacija, rasporede snaga na bojištima, zemljovide- operativne karte kojima je bio autorom, međuljudske odnose, pohvale i kritike, sastanke na prvoj crti, u stožerima, u kojima su se donosile presudne i dalekosežne odluke…

I jasno, ono što je neizbježno u pisanju dnevnika, posebice ratnoga: procjene i ocjene ljudi i zapovjednika, časnika i vojnika s kojima je surađivao i ratovao. Njihove kvalitete, a i pogrješke i slabosti pojedinaca, ljudski shvatljive s obzirom na teške ratne okolnosti u kojima se živjelo, djelovalo, stradavalo i ginulo.

Svega nekoliko dana, po izlasku ove knjige, nazvalo me podosta ljudi, primio sam puno poruka s pitanjima što ja mislim o knjizi, zapravo više od same knjige, interesiralo ih je moje mišljenje o generalu Rahimu Ademiju. Svima njima sam rekao da ga cijenim kao čovjeka i kao generala Hrvatske vojske. Kao da su to prečuli, nastaviše me uvjeravati da je nedopustivo da on kao Albanac govori i arbitrira o ljudima i događajima u Domovinskome ratu, pa potom da je on radio za ove i one, da je on na antihrvatskim pozicijama, da je on bio ubačen kao kosovac u Hrvatsku vojsku, da je on Račanovac, Mesićevac, crveni, sebičnjak i hvalisavac, lažljivac, ovakav i onakav…

Zapanjen lakoćom etiketiranja i difamiranja, upitah jednoga od njih zbog čega to sve meni govori? Pa kaže: ”Ti bi to mogao najbolje znati i potvrditi s obzirom na funkcije koje si obavljao za vrijeme rata.” Odgovorih: ”Koliko ja poznajem Ademija mislim da on nije bio ni Račanov, ni Mesićev, i da je bio da je bio i jest svoj, s dostojanstvom čovjeka i vojnika, koji se stavio na raspolaganje Hrvatskoj u teškim i presudnim okolnostima njene povijesti, da se svjesno i odgovorno podredio zapovijedima i Tuđmana i Šuška, pa prema tome, po tome bi se moglo reći da je bio eventualno Tuđmanovac i Šuškovac.

A u teškim trenucima svoga života, pod optužbama da je počinio ratne zločine, ako je nešto tražio od aktualnih nositelja vlasti, bilo je samo ono što mu pripada i što su bili dužni učiniti, ako ne zbog njega, onda zbog Hrvatske za koju se borio! Da, bio sam na tim funkcijama i po mojim skromnim spoznajama ne mogu potvrditi to što navodiš. Upravo suprotno od svega što govoriš, Rahim Ademi je moj kolega, suborac, prijatelj, general HV i junak Domovinskoga rata.”

Uslijedila je kratka tišina, pa onda, bez argumenata: ”Znaš, ja sam mislio, osobno ga ne poznajem, ali meni su rekli ljudi od povjerenja, nisu oni bilo tko, čuo sam, pa dobro kad ti tako kažeš, ti valjda znaš… Ali, znaš, ipak…” Koliko, toliko uljudno prekinuh taj razgovor.

I onda sam uzeo knjigu u ruke i pročitao je s velikom pozornošću i respektom prema čovjeku koji nije etnički Hrvat, a tako je puno učinio za Hrvatsku, puno, puno više od mnogih Hrvata, koji su se busali u prsa junačka, daleko od bojišta i mjesta gdje je Hrvatska krvarila.

Za razliku od njih, Rahim Ademi je na bojištima, na prvim crtama nosio glavu u torbi i bio spreman položiti život da bi Hrvatska živjela. Jer je bio svoj s punim integritetom čovjeka, vojnika i ratnika.

Bio je, kako ono kaže ugledni novinar, publicist i branitelj Mladen Pavković: prvi ili među prvima kada je trebalo! Da, general HV Rahim Ademi je znao i zna da ”Ima istina od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, položaja s kojih se ne može uzmicati.”

Gospodine generale, hvala Vam za to, a i hvala Vam što ste poželjeli da upravo ja kažem pokoju riječ o Vašem liku i djelu!