Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”.08.02.2026god. Blagoslovljen današnji

Život je kratak, slažeš se, jako kratak.

Svijet je malen, jako malen. Svi stanujemo u istome selu koje se zove Zemlja. Naš najbliži susjed jest Mjesec. Zašto i dalje živjeti u svađi, čemu se i dalje boriti zbog komadića zemlje, gomile novaca, za viši položaj, protiv riječi koja ranjava Stanujemo u malom selu koje se zove Zemlja, a to nije nikakav raj, kao što i sam znaš. Jedna godina započne i opet brzo završi. Vrijeme je kratko. Učini od njega ono najbolje što možeš. Ovih smo dana preplavili druge mnogim toplim željama. Ali one će postati hladne ako još danas ne odlučiš učiniti svaki dan nešto za druge. Sto? Od ove godine u koju smo zajedno kročili  donesi svaki dan »sunce«. Ono je iza obzora tvojega srca i čeka: sunce tvoje srdačnosti i dobrote. Donesi ga. Ne daj mu zaci u oblake lošeg raspoloženja, u maglu ravnodušnosti, u noć nepovjerenja. Donesi sunce za svakog čovjeka kojega ćeš ove godine susresti. Primi ga u svoj život kao dar, kao pravu radost. Zajednički će život tada postati blagdanom. Ta i nije riječ ni o čemu drugome nego o sreći, 0 blagdanu u svakom ljudskom srcu, 1 u tvojemu također. Donesi Krista u život i vidjet ćeš sunce života.

Bog vas blagoslovio.

Ponekad sam zgužvana crvena ruža u  šaci zarobljena.

Daha nemam

ni mjesta za pokret.

Ponekad sam zrakom napunjeni saket

u bučnom predvorju hotela.

Čekam da me netko udari

da ostanem  bez zraka.

Ponekad sam slomljena čaša

ispod bogataškog stola.

Pod nogama polomljena

nepoznanica.

U rijetkim trenutcima samo sam Ja

na mjestu

stopalima spojena u prostor

između neba i zemlje.

A.S.