Kultura

Zdravka Babić –  TREBINJE  –  Republika  Srpska
    UZDAH TROPSKE TIŠINE
Harizmom pustinjskog vjetra
u tišini svitanja…
ćutanjem miluješ ženu koja drhti
U toboganu sna
svoje skamenjene suze
uranjaš u moje usne toplije od jula
Zelena čežnja tvojih lažnih očiju
postaje ples u potoku kojim teče
moja besmrtnost
Svjetlucam  kao Jadransko more
dok mjesec… sunce čeka.
Govorom tišine
pustih đavola da me ljubi!
Uđi…
Čuj,kako bruji crveni monolit
poezijom muzike
Moje usne i tvoj dah ,smrću zagrljeni
Diši dubokou snu bez snova
Vodiću te u nepoznato
Pokloniću ti ljubav začetu greškom
bezgrešno rođenu .
 ” Izdaja sa ljubavlju počinje .”
Zagrli sebe
u tkanju moje svjetlosti.
Upamti moj miris kože
prije nego u Crkvene knjige
mirisom beskraja
upišeš  ime žene
sa uzdahom tropske tišine.
Prekrsti se
Ponesi tvoje dodire
nesklad u srcu
 grč i tugui suze i bol
stjenovitu obalu Bilećkog jezera
bijeli osmijeh,kamene kuće
i kosu…crvenu kao sunce na zalasku .
Nisam ni postojala.
Bogojavljenje tvoga dodira
porađa moju zoru.

Exit mobile version