Magazin

Evanđelisti ovako opisuju Isusovo uskrsnuće.

MATEJ

“Anđeo navješćuje Isusovo uskrsnuće

Nakon subote, u svanuće prvog dana u tjednu, dođoše Marija Magdalena i druga Marija, da vide grob. Najedanput se zemlja silno potrese, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi kamenu, odvali ga i sjede na nj. Lice mu je sjajilo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. A anđeo reče ženama: ‘Vi se ne bojte! Znam da tražite razapetoga Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je, kako je rekao. Dođite i vidite mjesto, gdje je bio položen, pa krenite žurno i recite njegovim učenicima: Uskrsnuo je od mrtvih, pred vama ide u Galileju, gdje ćete ga vidjeti. Eto, rekoh vam.’

I one, sa strahom i velikom radošću, odmah ostaviše grob da to jave njegovim učenicima.

Isus se ukazuje ženama

Najedanput im dođe Isus u susret te im reče:

Zdravo!

One pristupiše k njemu, obujmiše mu noge i pokloniše se. Nato im reče Isus:

Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći, nek’ idu u Galileju. Ondje će me vidjeti. (Mt 28, 1 – 10)

 

MARKO

“Uskrsnuo je

Kad prođe subota, Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupe miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano prvoga dana u tjednu dođoše na grob s izlaskom sunca. Među sobom su govorile: ‘Tko će nam odvaliti kamen s vrata groba?’ I kad pogledaju, vide da je kamen već odvaljen. Bio je vrlo velik. Ušavši u grob, opaziše mladića obučena u bijelu dugu haljinu gdje sjedi s desne strane i zaprepastiše se. On im rekne:

Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše. Hajdete i recite njegovim učenicima i Petru: ‘Pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao.

A one iziđoše i pobjegoše od groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikome ne rekoše ništa, jer su se bojale.” (Mk 16, 1 – 8)

 

LUKA

“Uskrsnuo je!

Vrlo rano, u prvi dan tjedna, žene dođoše na grob noseći miomiris koji bijahu pripremile. Nađoše kamen odvaljen s groba. Uđoše unutra, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su one zbog toga stajale zbunjene, najedanput im pristupiše dva čovjeka u blistavom odijelu. Njima ovlada strah, te oboriše pogled na zemlju, a oni im rekoše:

Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se, kako vam je govorio, dok još bijaše u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grješnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’, i one se sjetiše njegovih riječi.” (Lk 24, 1 – 8)

 

IVAN

“Prazan grob.

Marija Magdalena na grobu.

Prvoga dana u tjednu, vrlo rano, još je bila tama, dođe na grob Marija Magdalena i opazi kamen maknut s groba, pa otrča i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku koga je ljubio Isus, pa im reče: ‘Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo gdje su ga stavili.’” (Iv 20, 1 – 2)

Uskrs se dogodio trećega dana. Nedjela je. Rano ujutro. Grob je prazan. Anđeli su u grobu ili oko njega. Platno laneno i bijelo i ubrus napose kojim je glava bila umotana leže u grobu do kamena na kojem je Isus bio položen. Kamen je s grobnih vrata odvaljen. Prvi su svjedoci uskrsnuća žene, a prvi od svih svjedoka je Marija Magdalena. Marko evanđelist veli: “Kad uskrsnu rano prvoga dana u tjednu, najprije se ukaza Mariji Magdaleni, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova.” (Mk 16, 9)

Vojnici su onesviješteni, spavaju. Uskrs se dogodio s prvim naznakama novoga dana, trećega, nedjelje.

Sve se to dogodilo na malom prostoru. Na Kalvariji je još svježa Isusova krv. Još je eho Njegovih riječi: “Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj. Svršeno je!” Opojan je miris smirne i aloje koju je Nikodem donio. Kalvarija još odzvanja jaucima razbojnika kojima su kosti prebijali željeznim batovima. Marija Magdalena od Njegove smrti oka nije sklopila. Ona mu želi iskazati još tu zadnju počast. Oprostiti se s Njim. Svojim Učiteljem, svojim Gospodinom, svojim Spasiteljem, svojim Bogom. I kad je došla, Njega nema. Očajna je. Trči i javlja Petru i Ivanu. Javlja i Majci Mariji. Marija je smirena, i ništa ne govori. Gleda je očima punim ljubavi, mira, neba.

I opet se vraća na Kalvariju. I susreće Ga misleći da je vrtlar koji njeguje Josipov vrt. Moli ga da joj dadne njezina Gospodina ako zna kamo su ga odnijeli. I kad je imenom zovnu:

Marija!

Njoj se oči otvoriše i duša i srce i cijelo biće. Pade na zemlju.

Učitelju!

Uzvratila je i htjela mu noge obujmiti, no uzmakao je i rekao da ide pred njima u Galileju i da ih gore čeka.

Ukazao se i Kleofi i njegovu prijatelju na putu prema Emausu. Uputio se s njima, onako tek. Čudilo ih je da nije znao što se u Jeruzalemu dogodilo tih dana. A oni su mu, tužni zbog Isusa, samo o Njemu pričali. I kako su ga svi napustili, i kako se svijet protiv njega okrenuo, i kako su ga starješine narodne i svećenički glavari nemilo optužili i kako ga je Pilat osudio. A, onda im je ovaj Suputnik počeo tumačiti Pisma. A u njima je na Njegovu riječ u srcu gorjelo. Prepoznali su Ga po lomljenju kruha. I nestao im je ispred očiju. Trčali su natrag u Jeruzalem da jave učenicima da su vidjeli uskrslog Gospodina. Marija je Magdalena naslonila svoju glavu u Gospino naručje i otvorenih očiju snivala. Micala je usnama i ponavljala riječi:

Sa životom smrt se sasta

i čudesna borba nasta:

 

Vođa živih pade tada

i živ živcat opet vlada.

 

Marijo, o reci Å¡to je?

Å to ti oko vidjelo je?

 

“Grob ja vidjeh Krista Boga,

svijetlu slavu uskrsloga.

 

Anđele i platno bijelo

u kom bješe sveto tijelo

 

Ufanje mi uskrslo je,

Krist, moj Gospod i sve moje;

 

Pred vama će tamo gdje je

cvjetna strana Galileje.”

 

Lako nam je, Gospodine, vjerovati u to da su Te ubili. Lako nam je vjerovati u to da Te Tvoj prijatelj izdao. Za novac. I to poljupcem, bez imalo srama. I to da Te je Tvoj prvi apostol pred običnim sluškinjama zatajio, a da su se svi, osim jednoga, od straha razbježali. I to, da Ti je narod okrenuo leđa. Da su te samo nekoliko dana prije slavili kao svoga kralja, a onda, za neko piće, ili neki mito, neko obećanje od narodnih starješina, od velikog svećenika i njegovih službenika, i na njihov nagovor ti su isti ljudi i taj isti puk tražili Tvoj život. Vikali su bjesomučno: “Raspni ga, raspni!” I Pilatu, jadnom i izgubljenom, ulili strah u kosti. Od svega je imao još toliko snage da kaže da je nevin od krvi koju prolijevaju. Simbolično je prao ruke. A narod je sa starješinama i svećenicima vičući: “Njegova krv na nas i na našu djecu!”, sve začinio tražeći slobodu, umjesto za Isusa, za razbojnika Barabu.

Sve nam je to lako vjerovati. I zamisliti Te kako nijem i nemoćan stojiš pred tolikom mržnjom i izdajom onih kojima si činio samo dobro. Teško je bilo Tvojim prijateljima, i to tako zorno možemo zamisliti i u to vjerovati. Jair, nadstojnik sinagoge, poveo je svoju kćer u Jeruzalem na Pashu. Htjeli su vjerojatno i nadali se vidjeti Isusa iz Nazareta, svoga Spasitelja. I onda ih je sve to zateklo. Bili su tako nesretni. Jairova je kći samo plakala i iz dna duše vapila i molila svoga oca:

“Tata, učini nešto. Ti si ipak nadstojnik sinagoge.”

 

I nastavila je nemoćna plakati za svojim Spasiteljem držeći svoga oca za ruku. I Jair se rastužio. Zagrlio svoje dijete i s njim plakao.

 

Žele ubiti Onoga koji je moje čedo, moje malo janješce, uzeo za mrtvu ruku i šapnuo mu: Talitha kum! Nikad neće moći zaboraviti kako Te tada prvi put vidjela, iz smrti probuđena, i kako si je zagrlio i predao mi je živu i zdravu. I gleda Te sad ta Tvoja djevojčica sva uplakana kako stojiš unakažen bičevima i s trnovom krunom na glavi. Upire pogled svoj prema meni, stiska mi ruku i uplakana pita:

 

Možeš li mu, tata, pomoći?!

 

Ne mogu, kćeri!

 

I oboje su gorko plakali za svojim Spasiteljem. To možemo vjerovati, Gospodine. Jer to nam se u životu događalo. To da ne možemo pomoći onima koji su nas zadužili svojom ljubavlju i svojim djelima. I vjerovati možemo da možemo biti nezahvalni, da možemo olako zauzeti ovaj ili onaj stav.

 

Jer to što je bilo onda, to vidimo i danas na svakom koraku. Križeve, bičeve, izdaju, mito, patnju, razjarenu i prevarenu narodnu gomilu kako viče čas: “Hosana”, i čas opet: “Raspni ga, raspni”.

Ali u Uskrs nam je, Isuse, teško vjerovati. Pa skoro nemoguće. Jer nemamo toga iskustva. Mi uvijek stojimo pred svojim grobovima, a unutra su naši koje su i mučili i ubijali, progonili i bičevali kao i Tebe. Logikom Tvoga Uskrsa mi vjerujemo krišom i nejako i u njihov i u svoj vlastiti Uskrs. Tražimo ih poput Marije misleći da su nam ukradeni. Razbij naše sumnje svojim Uskrsom. I ovim koji slavimo ove, 2017. godine. Stani pred naše Naine i zaustavi ukopne povorke sinova jedinaca i utješi i obriši suze uplakanim i tužnim majkama. Utješi mnoge Marije i Marte dajući život njihovoj umrloj, pobijenoj, nestaloj braći.

 

Molimo Te, Uskrsli Kriste, istu snagu vjere i u smrt na križu u patnji i muci kao i snagu vjere u slavodobitnost Uskrsa u zoru trećega dana.

Exit mobile version