Svima treba pomoći, ali..

“Nekome baÅ¡ tako odgovara, da se sve poruÅ¡i, jer kada jednom rat zavrÅ¡i, opet će zapadnjačke firme obnavljati razruÅ¡ene bolnice, kuće, stambene zgrade. To je puno dublji problem nego Å¡to se čini na prvi pogled. Jedan arapski političar je izjavio kako je terorizam kao Å¡korpion, ako ga staviÅ¡ u džep on će te ubosti, a upravo to rade zapadne zemlje, stalno koriste terorizam i radikalizam za ostvarenje svojih interesa”, objaÅ¡njava Domagoj te podsjeća na slučaj Salopek kojega se ne smije zaboraviti.

Kada je Vukovar padao Domagoj je imao četiri godine. Ali unatoč tome pamti sliku svojega porušenog grada i majku koja ga drži za ruku dok koračaju u tužnoj koloni ostavljajući za sobom život. Njemu se to kao dječaku činilo kao zanimljiva igra, ali noći po skloništima i u izbjeglištvu bivale su teške i neugodne. Dok se otac borio u Gradu heroju, majka i mali heroj ostali su bez krova nad glavom, prisjeća se ovaj mladić koji je stasao u ratu. Bili su  izbjeglice. I danas gleda Domagoj neku drugu, sirijsku djecu koja bolje sutra pokušavaju pronaći u nekom novom svijetu koji će ih prihvatiti.

Ipak, zreo i odrastao mladić na cijelu zbrku o kojoj ovih dana bruje mediji gleda u nešto drugačijem svijetlu te drži da je problem kompleksniji i globalniji nego li je to nekoć bilo u vukovarskom slučaju. “Naš grad su svjedoče o tome fotografije napuštali uglavnom žene, starci i djeca. Muškarci su ostajali braniti svoj dom”, tvrdi naš sugovornik. Prvi je dodaje za to da se ljudima pomogne, a to se može postići isključivo okončanjem rata. “Naša pomoć je prividna, gašenje šumskog požara s čašom vode. Ako pomognemo ovih 350 ljudi koji su stigli, što ćemo sa ostalih 23 milijuna Sirijaca? Osnovni uvjet za razrješenja ovog problema je obustava naoružanja, novca, ljudstva bilo koja vrsta potpore tzv pobunjenicima u Siriji i Iraku. Treba prepustiti arapskim zemljama da se pozabave tzv. arapskim proljećem, koje se naziva proljeće, gdje se sve budi, a samo u Siriji je poginulo više od 150 000 ljudi”, navodi Domagoj te naglašava da je i više nego očito tko stoji iza ovog rata.

“Europa pošto je nedovoljno jaka, mora šutiti i pratiti upute “starijeg brata” ali isto tako ta Europa se neće moći nositi s ovolikom navalom izbjeglica, te će morati zatvoriti svoje granice što će možda čak uzrokovati i raspadom Europske unije. To će valjda biti kap koja će preliti već ionako prepunu čašu. Prvo se mora ukloniti zapadnjački interes u arapskom svijetu, te prepustiti muslimanima da se sami obračunaju s islamistima što će oni i učiniti, ali dok god tzv pobunjenici dobivaju oružje, novac i svježe snage, tu nema kraja sukobu”, uvjeren je mladi Vukovarac. Također, ističe kako su arapske zemlje imućnije nego europske te za primjer navodi podatak da Sirija i Libija nemaju vanjskog duga.

“Nekome baš tako odgovara, da se sve poruši, jer kada jednom rat završi, opet će zapadnjačke firme obnavljati razrušene bolnice, kuće, stambene zgrade. To je puno dublji problem nego što se čini na prvi pogled. Jedan arapski političar je izjavio kako je terorizam kao škorpion, ako ga staviš u džep on će te ubosti, a upravo to rade zapadne zemlje, stalno koriste terorizam i radikalizam za ostvarenje svojih interesa”, objašnjava Domagoj te podsjeća na slučaj Salopek kojega se ne smije zaboraviti.

“Pričamo o pomoći onima koji su možda u jednom trenutku bili u sličnoj ili istoj situaciji koja je pratila Salopeka- maskirano lice sa ogromnim nožem. Ne možemo si dozvoliti luksuz povjerenja radikalnim islamistima koji se kriju iza maske izbjeglica. Također treba razlikovati ratne izbjeglice i ekonomske imigrante. Ratne izbjeglice su otišle iz Sirije još na početku sukoba te su se smjestile u susjedne zemlje. Recimo Libanon je primio milijun Sirijaca koji će se sigurno vratiti kad rat završi. Previše je pitanja na koji mi nemamo odgovora, te vlada prevelika naivnost, za koju se nadam, da nećemo morati platiti visoku cijenu”, zaključio je Domagoj.