Uskrsno razmišljanje: Bog je živ

Svijest o tome da je naš Bog živ je osnovna činjenica naše vjere. On nije mrtav. On nije neživ. Koliko god se ta činjenica činila svakodnevnom, običnom, normalnom, banalnom – naš život kazuje da nam to baš i nije uvijek jasno. Mogao bih današnje razmišljanje okrenuti u pravcu bogopsovke, odnosno koliko su ljudi zaboravili da psuju živoga Boga, ne mrtvoga, ali danas razmišljamo o životu. Životu koji nam je darovan. Životu koji prolazi i o onom životu koji ne prolazi.

Bog je živ. To je osnovna dogma, osnovna stavka i pretpostavka naÅ¡e vjere. Njemu Živom dolazimo, Njemu se klanjamo, Njemu se molimo. Da je naÅ¡ Bog umro, baÅ¡ bi bilo besmisleno njemu dolaziti mrtvom, njemu se mrtvom klanjati, njemu se mrtvom moliti. Mrtav ne čuje, ne osjeća, ne doživljava, ne progovara… NaÅ¡ Bog je živ. O tome ovisi moja vjera, moje vjerovanje, moje djelovanje, razmiÅ¡ljanje, ponaÅ¡anje. Jer živoga Boga prepoznajem u sebi i oko sebe, živom Bogu služim, živom Bogu prinosim svoje žrtve i molitve.

Danas smo, nakon četrdesetodnevnog vremena pokore i razmišljanja o Kristovoj muci, došli do trenutka kada slavimo ono što dolazi nakon muke. A to je – život. Trudi se proslaviti Boga svojim životom. Ne toliko svojim riječima, ne toliko svojim veleumnim propovijedima i razmišljanjima, nego svojim načinom života. Nema većeg propovjednika i nema većeg učenika i apostola Kristova, od onoga koji vrši Njegovu volju, onoga koji dopušta da mu Krist bude oslonac, putokaz i kompas.

Bog je živ. Od te istine vjere polazi i ono da sam ja živ. Jer sam i ja u Kristu oživio. To može ostati teška, neshvatljiva i daleka teološka postavka koju nikad i nikako ne mogu razumjeti, ako nisam susreo Živoga Boga. Onoga koji je ustao od mrtvih. Onoga koji me pokreće i tjera naprijed, onoga koji mi daje ideje kako služiti Njemu i braći ljudima, onoga koji mome životu daje život. Onoga bez kojega moj život ne bi imao smisla.

Svjedočiti. To je poziv Uskrsa. Svjedočiti da je moj Bog živ. Kad ja živim i ponaÅ¡am se tako da pokazujem da sam uvjeren da je moj Bog živ. To su toliki i tolike pokazali kroz povijest. Toliko oduÅ¡evljeno i toliko snažno i ustrajno. Zaljubljeni u Krista. Živoga. Mi danas slavimo taj povijesni dogaÄ‘aj. Uskrs se, meÄ‘utim, dogaÄ‘a svaki dan iznova. Jer kršćanstvo, odnosno kršćanin, je neodvojiv od dogaÄ‘aj Uskrsa i od osobe živoga, raspetog, umrlog i pokopanog Isusa Krista. Taj Isus Krist je živ i dalje. Mi smo njegovi vidljivi udovi. Trudimo se predstavljati ga u lijepom svjetlu. Jer kažu da je svaki kršćanin otvoreno EvanÄ‘elje, otvorena knjiga iz koje netko čita u Å¡to taj netko vjeruje. Trudimo se ne predstavljati Isusa Krista drugima, biti kršćani, reda radi, bezvoljni i beskrvni, gluhi i slijepi za potrebe drugih – jer to Isus nije. On je živ, ljubitelj ljudi, naÅ¡ brat, naÅ¡ Otkupitelj i Spasitelj. Možda ni ja ni ti nismo stvoreni činiti velike stvari, preokrenuti zemlju i biti svjetski poznati humanitarci, ali to me ne sprječava pomoći čovjeku do sebe, mom susjedu ili onome tko mi pokuca na vrata tražeći pomoć…