Connect with us

Kultura

“Pakiranje” Nekad je bilo Utorkom s desna, a danas “PROÄŒITAJTE”

lijevo-desnoUmjesto života u BiH na svojim stoljetnim ognjištima vi nam očito nudite preseljenje kod vas u Njemačku (integraciju i asimilaciju), tome se ne radujem niti bih to rado prihvatio, ali sve su prilike da je to posljedica Vaše politike. Ako je to cilj – na dobrom ste putu.    Marko Tokićb_625_0_16777215_00_images_Kultura_Marko_Tokic_tomislavcity_svibanj_2015

„Zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack održala je na Filozofskom fakultetu SveučiliÅ¡ta u Mostaru predavanje na temu ‘Budućnost Europske unije’.“ Ovako, naime, započinje vijest o dogaÄ‘aju koji se nedavno zbio, a koji, sam po sebi ne bi bio iznimno važan i vrijedan pažnje, da se ne radi o osobi koja već dugo prati zbivanja na brdovitom Balkanu i za koju se zna da je upućena i u njegovu povijest i u njegovu problematiku i da je, Å¡to je za nas joÅ¡ i važnije, navodno sklona Hrvatima.

Ovaj, u gornjem iskazu, navodno, moguće je uvrjedljiv za nastojanja spomenute gospođe (i njezin subjektivni osjećaj te sklonosti), no ja sam ga ipak stavio jer sam duboko uvjeren, u ono što mnogi znaju (rijetki govore) da je ta sklonost uvijek povezana i s nekim nadređenim i prioritetnijim ciljevima iz čije se perspektive sagledava hrvatska pozicija i iz koje je ta sklonost neupitna. Ali hrvatski hrvatski interes, ciljevi i težnje ili ako hoćete srpski srpski interes ili bošnjački bošnjački interes i s njima povezani i njima skloni međunarodni interesi nisu uvijek istovjetni, a ponekad čak nisu niti usklađeni.

Objašnjavajući studentima da se Europska unija suočava s unutarnjim poteškoćama koje će prevladati iznijela je i stav o proširenju (koje se sve više problematizira i unutar Unije), jer političari zemalja koje bi trebale biti njime zahvaćene, očito je, ne čine mnogo kako bi im se zemlje modelom ponašanja približile standardima koje Unija zahtijeva što, jasno, dovodi u sumnju, s jedne strane njihovu deklarativno izraženu želju i s druge strane rađa dvojbama stanovništva članica EU u pogledu potrebe proširenja i prihvaćanja onih koji djelima ne pokazuju da to žele i biti. Uz nekoliko zaziva za borbu protiv korupcije i potrebu obrazovne politike koja će omogućiti razvoj gospodarstva i ekonomije i osudu političkih elita u BiH čija je spremnost da rade na približavanju EU vrlo mala Doris Pack je završila svoje izlaganje koje osim uobičajene retorike nije ponudilo ništa novo i ništa što bi bilo spomena vrijedno.

O manjkavostima našeg obrazovnog sustava znamo i više… O nepostojanju bilo kakvog odnosa između društvenih potreba, financiranja obrazovanja i samog obrazovnog sustava mogu se napisati elaborati, znanstveni radovi (doktorati) i lamentirati do mile volje, jer izlaz se, u okolnostima ovakvog državnog ustrojstva, ne vidi (a vjerojatno ga niti nema).

No kad je naglasila da su političke elite u Bosni i Hercegovini izabrali građani ove zemlje i da zato Europska unija ne može ništa tu promijeniti te da je na građanima da biraju političare koji će se založiti za rješavanje pitanja ove zemlje – onima koji nešto znaju (i usude se reći) bila je, i ovaj put, očita manipulacija stvarnim stanjem kao i poželjna, mada ničim argumentirana, odstupnica od odgovornosti za stanje u zemlji i pilatovsko pranje ruku koje već godinama slušamo.

Ne! Gospođo Pack, vi ste itekako odgovorni za sve ono što se u ovoj zemlji događa. Vi ste, i nitko drugi, kad kažem vi (mislim na Europsku uniju, USA, i vaše međunarodne organizacije koje djeluju u BiH) omogućili pod firmom provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma sve nevolje i nedaće koje se već petnaest godina događaju hrvatskome narodu. Vi ste amandmanima Roberta Berrya omogućili uspostavu Alijanse za promjene (eliminirajući biračku volju hrvatskoga naroda), vi ste Inzkovom matematičkom ekspertizom (da je 5 trećina od 17) omogućili vlast platformaša u kojoj su bili pripadnici ne i politički predstavnici hrvatskoga naroda, vi ste omogućili da Željko Komšić unatoč jasnoj i razvidnoj bošnjačkoj manipulaciji glasovanjem može dva puta nelegitimno  predstavljati Hrvate u Predsjedništvu BiH (ma da vi ćete reći zakonito iako znate da je to nepravedno i neopravdano ugrađeni mehanizam moguće manipulacije i da su ga vaši predstavnici mogli spriječiti, imali su ovlasti; no nisu pa tko ga, dakle, omogućava).

No sve ovo ne bi mi bio povod za pisanje da na novinarsko pitanje je li treći entitet jedno od rješenja za složenu političku situaciju u BiH Doris Pack nije odgovorila: „Hrvatski političari imaju ideje koje nisu baš u skladu s realnošću. Hrvatski političari, ali i svi ostali političari u BiH moraju kroz postojeće entitete pronaći način da sve razine dobro funkcioniraju i surađuju.“

Ako ste svaki put kao posljednji uličari u sukobu između jačeg i slabijeg, u ovih dvadeset godina, stalno stali na stranu jačega i omogućili mu da iscipelari slabijega često i sami sudjelujući u cipelarenju objasnite nam gospođo Pack (i vi koji nam zajedno s njom držite lekcije o traženju unutarnjeg dogovora) kako će netko tko je brojniji i u boljem položaju i koji neprestano ima vašu podršku u projektu defederalizacije federacije (oduzimanjem konstitutivnih prava hrvatskoga naroda) imati motivaciju da se o bilo čemu s nama dogovara. I kakav dogovor uopće možemo postići kad sva vaša rješenja ima petnaest godina podupiru samo jednu stranu i omogućavaju joj nametanja vaših (i donekle njihovih) rješenja. Već sam rekao da suglasje između bošnjačkih bošnjačkih interesa i njima nadređenih nisu potpuno istovjetni, ali…

Kada je u pitanju realnost nekih političkih rješenja sve mi je jasno. Treći entitet nije realan, jer nije u vašem interesu. Da jest bio bi i realan i moguć. I već bi bio. A jedan pametan Srbina već mi je davno rekao da kod ovakvih prijatelja (misli upravo na Zapad kojemu i vi pripadate) nama Hrvatima neprijatelji i nisu potrebni.

Umjesto života u BiH na svojim stoljetnim ognjištima vi nam očito nudite preseljenje kod vas u Njemačku (integraciju i asimilaciju), tome se ne radujem niti bih to rado prihvatio, ali sve su prilike da je to posljedica Vaše politike. Ako je to cilj – na dobrom ste putu.

Herceg Bosno zemljo bez spokoja. Tužna majko, tužnijih sinova…

A na Poljudu svastika s potpisom: petokraka!

I sad bi se mi kao trebali stidjeti svoje fašističke opredijeljenosti i sad bi partizani i udbaši trebali ostati još jedan mandat na vlasti da se ne bi okuražila fašistička zmija. Politički se spektar na krajevima dodiruje krajnje je desno i krajnje lijevo veoma blisko (a njihovi tvorničari – istovjetni!!!). Čuvajmo se krajnosti i držimo se hrvatskog pravca. I kako bi rekao Marko Matić, ako nam ne daju naprijed a mi ne ćemo ni po cijenu smrti natrag – što nam preostaje (kad su nas već ovako zapakirali)?

Stupči!!!

Continue Reading