Connect with us

Priopćenja

Četnički dernek u Srbu i jedan domoljubni glas protiv

27. srpnja 2016. godine se, unatoč propasti Jugoslavije i porazu velikosrpske agresije, u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj dopušta javni skup protuhrvatskim elementima koji slave događaj u kojemu su njihovi ideološki i biološki preci počinili pokolj nad hrvatskim stanovništvom.

Jedini kojemu je očito savjest naložila istup i prosvjed pažnje vrijedan je saborski zastupnik i general Domovinskog rata Željko Glasnović, koji je zbog toga samo imao problema – i nitko više. Inače, Glasnović se stigao iz Kanade i stavio se Domovini na raspolaganje kao hrvatski dragovoljac čim je izbio rat. Nekoliko je puta ranjavan, jednom teško, no nakon dva mjeseca je pobjegao iz bolnice i vratio se na bojište u Kupresu. Kao i mnoge hrvatske junake, 2000. godine ga je prisilno umirovio Stevan Mesić. Na izborima u studenom 2015. ulazi u Hrvatski sabor, jedan je od naj aktivnijh (i najsuvislijih) saborskih zastupnika, odriče se zastupničke plaće u korist djece koja su ostala bez oba roditelja, a živi kao podstanar.

>>Glasnović Pusiću: Vi ste moralna nakaza…! (Video)

Svi se možemo složiti da je taj čovjek dovoljno dao za svoju domovinu i u ratu i u miru. Ipak, on nastavlja, očito sam protiv svih, pa čak i protiv onih koji bi mu trebali biti potpora i koji bi zajedno s njim trebali raditi na tomu da se veličanje četništva i pokolja nad Hrvatima nazove pravim imenom i da se narodu kojemu je ispiran mozak od ’45. napokon ukaže na istinu.

Sad se postavlja pitanje: zašto ni jedna organizacija HDZ-a, ili drugih stranaka koje se vole pozivati na domoljublje, napose neka iz obližnjih gradova kraj mjesta Srb, nije sazvala medijsku konferenciju i na temelju mnogih i lako provjerljivih dokumenata i spisa nije istupila u javnost sa sljedećim činjenicama što se dogodilo na takozvanom “ustanku u Srbu”?

Naime, ovu su četničko-partizansku pobunu u Srbu 27. srpnja 1941. su vodili zapovjednici četničke brigade, koja je brojila više od 1000 naoružanih vojnika: Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus, Stevo Radenović i zapovjednik partizanskoga odreda Đoko Jovanić. Između Srba i Donjeg Lapca, nalazi se mjesto Brotnja gdje je masakrirano 6 obitelji obitelji Ivezić. Imena žrtava su sljedeća:

Ika Ivezić r. 1876., Marija Ivezić r. 1914., Jelena Ivezić r. 1937., Dane Ivezić r. 1869., Kata Ivezić r. 1869., Kata Ivezić r. Markovinović r. 1906., Marija Ivezić r. 1933., Manda Ivezić r. 1936., Jure Ivezić r. 1938., Luk Ivezić r. 1859., Mara Ivezić r. 1899., Boja Ivezić r. Beronjić r. 1862., Dane Ivezić r. 1909., Boja Ivezić r. 1898., Jelka Ivezić r. 1923., Jure Ivezić r. 1929., Ana Ivezić r. 1923., Ika Ivezić r. 1934., Mara Ivezić r. 1923., Jela Ivezić r. 1927., Lukica Ivezić r. 1929. Kaja Ivezić r. 1932., Ana Ivezić r. 1934., Ika Ivezić r. 1865., Mićo Ivezić r. 1926., Stjepan Ivezić r. 1929., Pero Ivezić r. 1932., Luka Ivezić r. 1935., Jakov Ivezić r. 1938., Nikola Nino Ivezić r. 1915., Marko Ivezić r. 1904., Josip Ivezić r. 1898., Mile Ivezić r. 1901., Ika Ivezić r. 1899., Mrko Ivezić r. 1866., Jure Ivezić r. 1898., Milan Ivezić Crni r. 1913.

Saznavši za taj događaj, Hrvati iz obližnjeg mjesta Boričevac su po noći pobjegli (otprilike 2000 ljudi), a u mjestu Boričevac je ostalo oko 55 ljudi: žene, djeca i starci. „Ustanici“ iz Srba su ih zaklali, a posebno se može istaknuti „hrabar“ i „antifašistički“ čin kad su „partizani“ 10. kolovoza 1941. godine nabili na kolac župnika Jurja Gospodnetića i pekli ga kao janje na ražnju pred njegovom majkom.

Svi se ovi navedeni podaci mogu naći u roku od sat vremena na internetu, pa je nužno opet se zapitati zašto ni jedan predstavnik najveće državotvorne i domoljubne stranke nije s ovim stravičnim činjenicama, odnosno događajima počinjenim u ime jugoslavenstva i navodnog antifašizma, izašao u javnost – službeno, pred medijima. Radi li se o neupućenosti ili ravnodušnosti?

Ako je nova politika HDZ-a „umjerenija“ retorika (što god to značilo), odnosno, ako misle da je iznošenje povijesnih istina i raskrinkavanje agitpropovskih laži nekakva vrst ekstremizma, onda je stvarno iznova sve krenulo naopako.

Zašto ono što bi trebao činiti HDZ čine ekstremne strančice i jedan usamljeni general? Ako je to „umjerena“ politika, onda će se HDZ zaista poslije izbora naći, kako je to duhovito sročio jedan kolumnist – „umjereno nigdje“.

 

Mila Marušić tropolje.info

Continue Reading